'Tuđman i Šušak vodili su obrambenu politiku! Oni nisu puki čelnici stranaka mnogo su više od toga'

Vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država - Domovinski rat, branitelji i poginuli te politička doktrina dr. Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška, ono su što se treba poštivati kazao je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko prilikom obilježavanja šesnaeste godišnjice smrti ratnog ministra obrane. U obraćanju nazočnima na obnoviteljskom saboru Zajednice branitelja HDZ-a 'Gojko Šušak', Karamarko je podsjetio na godišnjicu njegove smrti te dodao kako je to čovjek koji je svoju funkciju obnašao u vrijeme kada su branitelji s policijskim pištoljima krenuli branit zemlju i slobodu te realizirati san mnogih generacija, samostalnu Hrvatsku. Naglasio je kako Hrvatska nije stvorena da bi se u njoj loše živjelo te da bi se prosipala ideološka magla kako djeca ne bi razlikovala tko je agresor, a tko žrtva te da bi oni koji na to imaju najmanje prva-opraštali agresorima na Hrvatsku.

'Grdno se varaju ako ne znaju da mi dobro znamo definicije tih politika. Mi dobro znamo što je velikosrpska, Miloševićevska i četnička agresija koja je htjela slomiti i uništiti Hrvatsku. Znamo i što je opravdana obrambena politika koju su predvodili prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i Gojko Šušak', istaknuo je Karamarko. Kazavši da Tuđman i Šušak ne pripadaju samo HDZ-u, nego i hrvatskom narodu i državi, Karamarko je istaknuo da više neće dozvoliti da ih se svrstava u red čelnika stranaka, jer su oni bili puno više iznad toga. Prije početka sabora na zagrebačkom groblju Mirogoju izaslanstvo HDZ-a, predvođeno predsjednikom Karamarkom, položilo je vijence na grobove ministra Gojka Šuška i prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Gojko Šušak

Inače, Gojko Šušak rođen je 16. travnja 1945. godine u Širokom Brijegu kao šesto dijete u svojoj obitelji. Njegov otac i brat nestaju tijekom Drugog svjetskog rata, a on kao omladinac postaje sudionik na Omladinskoj radnoj akciji Bubanj potok u Beogradu. Nakon mature upisuje Pedagošku akademiju u Rijeci gdje je studirao matematiku i fizuku, a pred pozivom za služenje vojnog roka u JNA bježi preko granice ostavljajući na Krku suprugu i tek rođenu kćer. Put ga preko Austrije vodi sve do Kanade. Ondje djeluje kao gospodarstvenik, ali politički angažirani čovjek pa je obnašao brojne dužnosti te je između ostalog bio predsjednik hrvatsko-kanadske kulturne federacije, čelnik Zaklade za hrvatske studije te ravnatelj hrvatske škole u Ottawi.

Poznato je da je Šušak bio domaćin budućem hrvatskom prvom predsjedniku Franji Tuđmanu za vrijeme njegovih posjeta hrvatskoj emigraciji u Kanadi. Političko djelovanje ostvaruje u suradnji s norvelskim franjevcima s kojima je u hrvatski franjevački samostan u Chichagu slao pisama-bombe. Svoja politička stajališta izražava i tako da svinju na kojoj je napisao Tito zatvara u mrtvački sanduk i osobno nosi po Ottawi. U Ottawi predsjedava tamošnjim ogrankom Hrvatskog narodnog vijeća. Domaćin je prve kanadske turneje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu. U Hrvatsku se vraća 1989, a u veljači iduće godine u svojstvu jednog od "oficira za vezu" HDZ-a s pripadnicima ondašnje milicije nadgleda prijevoz iseljenika od zagrebačkog aerodroma Pleso do dvorane Lisinski, gdje je održan Prvi opći sabor HDZ-a. Iz Kanade je HDZ-u navodno donio 4 milijuna dolara. Taj je novac odigrao veliku ulogu u predizbornoj kampanji jer druge stranke nisu mogle skupiti ni približno toliko novca.

Doprinos u stvaranju Hrvatske

Šušak je s Tuđmanom 1995. godine obilazio bojišnice, a prvi hrvatski predsjednik s njim se u kolovozu 1995. godine povezao u Vlaku slobode koji je spojio željezničku prugu preko Knina. U Hrvatsku se vraća nakon 22 godine emigracije, a na prvim višestranačkim izborima proglašava ga se ministrom iseljeništva što je činio u vladi Stipe Mesića oko godinu dana. Tada je uglavnom putovao po iseljeničkim zajednicama pozivajući Hrvate da se vrate u domovinu ili da se pripreme za obranu.

Potom postaje zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja, a u rujnu 1991. biva ministar obrane. U Zagrebu živi u vili u elitnom dijelu gradu u stambenom prostoru od 237 četvornih metara. Tada ga se se sumnjičilo da je stan uređivan novcem Ministarstva obrane. S druge strane prebacivan mu je nepotizam jer se njegova supruga Đurđa zaposlila u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS) kao šefica kadrovskog odjela. Uz to u Ministarstvu obrane na ključne dužnosti postavlja rođake Miljenka Galića i Miljenka Crnca, te kumove Miljenka Filipovića, Antu Rosu, Antu Gotovinu, Matu Radoša, Ljubu Ćesića Rojsa, Dunju Lozić, itd.

Ipak, oni koji ga poznaju tvrde da je bio uvjerljiv čovjek koji je podupirao potrebu prikupljanja dokumenata, ali i objavljivanje knjige o Domovinskom ratu. U povijest ulazi kao uspješan ministar obrane, a daju mu se zasluge i za pravovremenu pripremu obrane hrvatskog naroda BIH. Bio je jako popularan u braniteljskoj policija. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske, a njegovo izvješće "Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!" postala je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata.