Iz sirotinjskih obitelji su izašli najveći sinovi i kćeri čovječanstva, najhrabriji muževi i žene koje je svijet vidio. Sirotinja je uvijek spremna odvojiti i posljednju koricu kruha za drugu sirotinju. Sirotinja zna što je žrtva i predanje

NA Dan državnosti servirana nama je nova bjesomučna izjava premijera Milanovića. Premijer je tako, vjerojatno neznajući da ga se snima prije nekog vremena, izjavio kako je Hrvatsku branila sirotinja i neobrazovani građani, dok je doma ostala elita. Premijer ovo govoreći grubo difamira hrvatske branitelje i opetovano pokazuje kako su izgleda, za one koji još sumnjaju, stvarno u pravu prosvjednici u Savskoj.

Naime, moj pokojni prijatelj, jedan od prve ekipe Armade, Valter Lulić je otišao u rat kao dragovoljac s nepunih 19 godina života i upisanim građevinskim fakultetom. Fakultet naravno nikada nije završio, jerbo je trebalo valjati se u rovovima branika Domovine i život svoj staviti na kocku – za našu slobodu.

Sjećam se kako mi je Valter s jezom pričao da mu je najgore bilo vratiti se s prve linije doma, u Rijeku i trpjeti izjave danas nekih poznatih riječkih pjevača kako je lud jer ide tamo u rat. Kao da se valjda rat događa u Kirgistanu, kao da Vukovar nije pao, kao da neprijatelj nije bio pred Šibenikom, Zadrom, kao da Dubrovnik nije bio granatiran, kao da Osijek nije bio u okruženju, kao da pola Slavonije nije krvarilo.

Sjećam se kako mi je Lula pričao da je svojim očima vidio momke koji su se bacali po podu ambulanta, udarali glavom u zid praveći se retardiranima, a onda čim bi dobili potvrdu da su nesposobni za vojsku, naglo ozdravili, tamo negdje odmah iza ugla druge ulice od navedene ambulante. A zatim vjerojatno ispijajući pivu na Rivi ismijavali rat i one koji su tamo negdje ginuli.

Mnogi danas političari, a tada mladići u naponu snage, trudili su se na sve moguće načine izbjeći ići braniti svoju zemlju. Iako je baš ta zemlja krvarila, iako su djeca ostajala bez majki i očeva, a mnogi očevi i majke bez djece, iako su naši gradovi i sela padali u ruke neprijatelja – veliki broj tadašnje elite, sinčića bogatih tatica i mamica, bježali su glavom bez obzira od svete dužnosti: stati na branik Domovine u presudnom trenutku povijesti.

Frustracija tih kukavica je golema. Pregolema. Oni duboko u sebi znaju da su izdali nešto što se nikada ne smije izdati. Te elite duboko u svome srcu znaju da su notorne kukavice i zato se oni neprestance trude oblatiti Domovinski rat, zaprljati hrvatske branitelje. Zato oni izgaraju bitno učiniti nebitnim, a nebitno – bitnim.

To je jedan od glavnih razloga zašto se u Rijeci rade predstave koje svirepo pljuckaju na temelje Domovine grubo sprdajući svetinje i naravne vrednote, a ne rade se o, na primjer, zločinima Talijana u Rijeci, o zločinima komunista, o jamama bezdanima na našim područjima, o raznim milijunskim propalim projektima oronulih Galebova, o na primjer, ubijenom svećeniku u Rijeci, Martinu Bubnju. Vlč. Martin je bio vođa Katoličkog pokreta na Sušaku između dva svjetska rata. Smaknut je bez suđenja nad jamom Bezdan pokraj Kostrene u travnju 1945. godine.

Ti frustrirani likovi skriveni iza kvazi umjetnosti, ne mogu i ne žele voljeti nešto od čega su sami bježali, od čega su sami zazirali. Zato oni izruguju najveće kršćanske vrednote, zato zabijaju Isusa na raspelu u anusni otvor, zato oni žele Hrvate prikazati kao narod fašizma i nacizma. A mi to nikada u svojoj većini nismo bili, niti ćemo biti. Zar nije najbolji pokazatelj navedenoga izbori? Pa na svakim izborima radikalne opcije ne dobiju ni 1% glasova. Fašizam je pak problem u Mađarskoj, Francuskoj, Njemačkoj… u Hrvatskoj? Ma dajte molim vas.

No, u nedostatku sadržaja, sadržaj se mora proizvesti. Jučer, na Dan državnosti nas oko pet stotina je mirno i dostojanstveno prošlo u povorci hrvatskog ponosa i slave od murala VUKOVAR iz Vukovarske ulice do Mosta branitelja. Tu smo položili svijeće, pa se išli Bogu moliti za Domovinu na misi u katedrali koju je predvodio Nadbiskup. Na Mostu me novinari začuđeno pitaju: povorka je prošla bez incidenta? Naravno, uzvratih, vi ste nešto drugo očekivali? Ovo potonje je jasan pokazatelj medija i sustavne proizvodnje problema od hrvatskih branitelja.

Dakle, njih kojima smo mi kao klinci hrvatskih obitelji, bacali cvijeće pred noge, prilikom povratka s linije, danas ih se razapinje na stupove srama.

Pobjednike se želi prikazati kao poraženom grupacijom, a svu onu ekipa kukavica koji nisu željeli Hrvatsku i nisu se ustračavali to javno reći – prikazuje se kao herojima slobode. Igra obmana i sjena.

No, mi vjernici dobro znamo, zlo je bumerang koji glave košta ne onoga na kojega se baca, već onoga koji to zlo širi. Tako će biti i ovdje.

Premijer, taj samodopadni bahati čovjek koji je uništio socijaldemokraciju (unatoč naručenim anketama plaćenika, vidjet ćete što će se dogoditi na izborima), bi morao znati da bi mnogi od tih naših mladih heroja završili fakultete da nisu pet godina branili vlastitu zemlju. I oni koji nisu poginuli, mnogi su ostavili zdravlje u rovovima postajući tako nespremnima za godine studiranja.

Da se razumijemo, legitimno je da nisu svi hrabri, kao što je legitimno i da nisu svi heroji. No, nedopustivo je da se od likova koji su bili bjegunci s manjkom hrabrosti danas čini baš društveno poželjne analitičare trenutne situacije.

Meni osobno je jedino žao što Hrvati i građani ove zemlje nemaju još neke normalne političke opcije koje bi mogli svesrdno podržati. Ovako, opet će se i na ovim izborima glasati ne za, već – protiv.

I na kraju, sirotinja je uvijek ta koja najviše postavi leđa. Iz sirotinjskih obitelji su izašli najveći sinovi i kćeri čovječanstva, najhrabriji muževi i žene koje je svijet vidio. Sirotinja je uvijek spremna odvojiti i posljednju koricu kruha za drugu sirotinju. Sirotinja zna što je žrtva i predanje. Sirotinja je Bogu mila.

A elite? Zar ne vidite. Tamo na obzorju. Evo, već dolazi vrijeme. Kada će i elite napokon – pasti.

Marin Miletic, Rijeka.

Eto Mljeveni do maloprije si bio u plusu ali se minustaliban(i) pobrinuo da tako ne ostane.

Ma to lupanje minuseva je najobičnija djetinjarija.Ne triba se uopće obazirat na te gluposti.Može svak lupit neograničen broj minuseva na jedan te isti post tako da to ne znači ništa.

Pozdrav,
Rođen sam posli domovinskog rata,u skoli smo o DR ucili na dvi stranice knjige(vise smo ucili o 1i2 SR nego o ovon nasen),sve znanje sto iman o domovinskom ratu su iz dokumentarnih filmova i knjiga.Razlog zasto ovo pisen je zato sto mi nije jasno...
1-Zasto UDBA nije ubila clanove HDZ-a i unistila sve sto ima veze sa Hrvatskim ustankom ?
2-Kako su milicija i jugo vlasti dozvolili da Tudman drzi skupove o Hrvatskoj samostalnosti ?
3-Zasto je tribalo godinu dana od visestranackih izbora do referenduma o HR neovisnosti?
4-Zasto su Srbi tek nakon tri miseca digli Balvan-revoluciju ?
5-Hrvatska policija je dosla rascistiti balvane i stjegove a jos nije bija referendum o Hrvatskoj ni HR samostalnosti?
6-Rat je pocea 1.3.1991,a HR je postala drzava 19.5.1991;dali to znaci da sve jedinice koje su branile HR u tom razdoblju su bile ilegalne?
7-Sto se dogadalo od balvan-revolucije do pocetka rata u Kninu,dali je Knin funkcionira,dali su ljudi mogli uci i izaci iz "krajine"
8-Mup je poceja funkcionirat 1990 a jos nije bilo HR?
9-Kako se zivilo u HR nakon visestranackih izbora,jeli postojala milicija,kako je funkcionirala HR u tom razdoblju ?

25. srpnja 1995. ‘Ljeto 95' – vojna pobjeda koja je ‘otvorila’ vrata Knina

 

Fantastičnim vojnim pobjedama HV-a u periodu od 25-30. srpnja 1995. pod nazivom „Ljeto 95“ otvorena su vrata oslobođenju najzloglasnijeg četničkog uporišta u Hrvatskoj – Knina.

Knin je bio prvi grad u Hrvatskoj u kome je počela pobuna protiv hrvatske demokratski izabrane vlasti i prvo mjesto odakle su Hrvati protjerani iz svojih kuća i domova.

Tako Knin ima dvostruku simboličko značenje za hrvatski narod: mjesto početka pobune četnika protiv Hrvatske i mjesto početka progona i etničkog čišćenja hrvatskog naroda u samom srcu njegove domovine.

Što je „Ljeto 95“ ?

Cilj operacije „Ljeto 95“ je bio zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać, osloboditi gradove Bosansko Grahovo i Glamoč i stvoriti preduvjete za oslobođenje Knina i ostalog područja u sjevernoj Dalmaciji i Lici.

To su bili preduvjeti za oslobođenje cijele Hrvatske.

Operacija “Ljeto ’95.” događala se od 25. do 30. srpnja 1995. godine kojom je oslobođeno ukupno oko 1600 četvornih kilometara. Srbi su u sjevernoj Dalmaciji dovedeni u poluokruženje, sa samo dva moguća izlaska prema BiH.

„Ljeto 95“ je nastavak vojne ofenzive i nepobjedivosti Hrvatske vojske koja je počela akcijom „Zima 94“, oslobađanjem Livanjskog polja i visova Dinare, a prije toga i grada Kupresa.

Sve te vojne pobjede utjerale su strah u kosti „nepobjedivoj srpskoj vojsci“, koja je sada kada se je hrvatska strana naoružala i stvorila pravu vojsku pokazala svoje pravo lice: trpjela je poraz za porazom i u njenim redovima zavladala je prava panika i obezglavljenost.

Iako je srbijanska strana još uvijek bila superiorna u naoružanju i iako se godinama pripremala za otpor Hrvatima, moral i hrabrost Hrvatske vojske „otpuhao“ je sve srpske snove o odcjepljenju hrvatskog teritorija etnički očišćene fašističke tvorevine SAO Krajine i pridruživanju Velikoj Srbiji.

Nakon svega 10 dana uslijedio je novi veliki napad Hrvatske vojske na Knin koji je završio potpunom pobjedom naše vojske, te sramotnom predajom i bijegom srpske vojske i četnika.

S Vilenjakom se uglavnom ne slažem, ali koji majmun mu daje minuse za gornji post. Budi pička i skrivaj se ili budi faca, javi se i obrazloži zašto minus.

A jebiga mark bitno je zvati se Vilenjak, mljeveni, nikoništ da pokupiš minuse. Nema veze jel si dobro napisal, trpaj samo minuse. ti buš sad dobil barem 50 minusa jer si ih napal.

Otočka počast braniteljima iz 1715. i Domovinskog rata

Misnim slavljem i prigodnim kulturno-zabavnim programom u Otoku je obilježeno 300 godina od bitke otočkih branitelja 1715. godine protiv Osmanlija na otočiću Dugišu, a na Trgu dr. Franje Tuđmana u središtu mjesta otkriven je petnaestorici branitelja s područja općine Otok poginulih u Domovinskom ratu. Otočka svečanost počela je u parku iza crkve sv. Luke kod spomenika kojeg su otočani prije sto godina zajedno s tadašnjim župnikom Mijom Kotorašem podigli otočanima poginulima na Dugišu.

U bitci s Turcima, predvođeni župnikom fra Stjepanom Vučemilovićem, tada je poginulo 140 branitelja , a 350 ih je zarobljeno. Spomenik je obnovljen 1995. godine. Za ovu obljetnicu Katarina Marović je izradila reljef koji prikazuje tu borbu. Novopostavljeni reljef otkrio je i blagoslovio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predvodeći i molitvu odriješenja za poginule branitelje. Na spomen obilježje položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Nakon svečanosti kod otočke crkve uslijedila je procesija prema središnjem otočkom trgu u kojoj su sudjelovali križonoša, nositelji vjerskih barjaka iz Otoka, Gale, Rude i Udovičića, članovi braniteljskih udruga sa zastavama ratnih postrojbi i Udruga iz Domovinskog rata, KUD-ovi, sportaši, Alkari i alkarski momci, mješoviti župski zbor, obitelji poginulih branitelja iz Domovinskog rata, svećenici i časne sestre predvođeni nadbiskupom Marinom Barišićem.

Svečanost na Trgu Dr. Franje Tuđmana otpočela je otkrivanjem spomenika petnestorici poginulih branitelja s područja općine Otok u Domovinskom ratu, rad akademskog kipara Dragana Duževića. Spomenik su otkrili Dujo Kamber, otac Ivana Kambera, te Jelena Erceg i Kristina Šandrić, kćerke Luke Ercega, koji su poginuli 25. kolovoza 1991. godine u Sinju prilikom napada na vojarne JNA. Vijence kod spomenika položili su članovi obitelji poginulih branitelja, puk. Vlado Čulina, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, župan Zlatko Ževrnja u ime županije i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, čelništvo općine Otok na čelu s načelnikom Brankom Samardžićem, predsjednik VAD-a Stipe Jukić sa suradnicima, obnašateljica dužnosti gradonačelnice Grada Sinja Kristina Križanac, gradonačelnik Trilja Ivan Šipić, predstavnici Udruga proisteklih iz Domovinskog rata i ostali građani.

Uz alkare i alkarske momke u postroju kod spomenika bio je i počasni vod motorizirane gardijske brigade iz Knina. U ime brigade svečanosti je nazočio puk. Zoran Smoljo, a ispred HRM puk. Vlatko Bandalo. Božji blagoslov na spomenik zazvao je mons. Marin Barišić koji je u nastavku na istom trgu predvodio svečanu svetu misu uz koncelebraciju dekana Cetinskog dekanata don Stipe Ljubasa, sinjskog gvardijana fra Petra Klapeža, otočkog župnika fra Miroslava Ančića i ostalih svećenika iz splitsko-makarske nadbiskupije.