Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane na današnji dan 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik je bio njegov prvi načelnik. Ratni Stožer HOS-a je bio smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.

Hrvatske obrambene snage (HOS), ponos hrvatskoga naroda, vojne su jedinice koje su branile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od velikosrpske agresije. Činile su to na svim najtežim bojištima, od Vukovara, Dubrovnika i Srđa, Škabrnje, Gospića, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, cijele Dalmacije.

U Zagrebu sudjeluju u borbama s JNA i oslobađanju vojarni Borongaj i Maršalka. Bore se i diljem BiH do Sarajeva, Kupresa, Livna, Mostara i doline Neretve, Jajca, Bosanske Posavine, područja srednje Bosne. Sudjeluju i u oslobađanju doline Neretve 1992.
Tamo gdje drugi nisu htjeli ili smjeli, tamo je išao HOS!

HOS-ovci su među prvima krenuli u obranu napadnute Domovine. Bili su prvi u napadu a zadnji u povlačenju. Više od pet stotina bojovnika HOS-a dalo je svoj život u obrani RH i BiH, dok su mnogi ostali ratni vojni invalidi.

Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su joj pobili četvoricu braće. Kata Šoljić trudna je tada preživjela pokušaj strijeljanja. Rodila je četiri sina i dvije kćeri. No, kao što kažu prekrasni i tužni stihovi Velimira Raspudića, „opet su nekom smetali Hrvati”. U Domovinskom ratu Kata je Hrvatskoj dala sve što majka može dati. Sva četvorica sinova, hrabri branitelji Vukovara - Niko, Ivo, Mijo i Mato te zet Ivan, poginuli su. Rekla je da nisu ginuli uzalud. Vukovarska Majka hrabrost preminula je na današnji dan 2008. Nema tih riječi kojima bismo joj mogli zahvaliti na tome što je propatila za slobodu Hrvatske!

Izvještaj tajne službe JNA otkrio pravu istinu o Arkanu: ‘Nije imao značajnije vojne domete‘

Jedan od najopskurnijih gospodara rata na našim prostorima, Željko Ražnatović zvani Arkan, nije tijekom ratnih sukoba u 90-ima imao "značajnije vojne domete", već gotovo samo "poduzetničke", a od "prodaje činova" po Beogradu u džep je spremio tadašnjih 28 milijuna njemačkih maraka, ali je ipak svo to vrijeme bio "navezan na tadašnju srbijansku obavještajno sigurnosnu službu".

To stoji u izvještaju koji je još 1992. godine objavila tadašnja Kontraobavještajna služba JNA (KOS), a ovih vrućih ljetnih dana prenosi beogradski tjednik Nedeljnik.

To da Arkan nije bio vješt "vojskovođa", mada je zapovjedao s paravojnom oružanom formacijom Tigrovi, koji su zapravo bili pod "šapom" Miloševićeve tajne službe, nije neko iznenađenje, jer oni su zapravo bili "zaduženi" za zločine i pljačku, prenosi Jutarnji list.

U dokumentu KOS-a po nazivom "Neka razmatranja u vezi djelovanja Arkana", beogradski Nedeljnik ističe kako u tekstu izvještaja stoji kako je Arkan "postao medijska zvijezda" samo zato jer je "narodu trebao melem na ljutu ranu". KOS ističe kako je svoju poziciju i utjecaj te pokroviteljstvo Službe sigurnosti, kako pišu, spretno i vješto iskoristio za "vlastite ciljeve".

- On je to iskoristio tako što je vlastite ciljeve vješto uklopio u ciljeve narodnog srpskog ustanka, stoji u izvještaju.

- Prvo, takvo ponašanje može biti plod rata kao ekonomskog interesa i drugo, Arkan je prisutan tek onoliko koliko je potrebno za jačanje njegove medijske pozicije u društvu. Iz ove teze je moguće izvući logičan zaključak – da je Arkanova vojna postrojba temelj šireg projekta nasilne borbe za vlast, procenjuje KOS u svojem dopisu.

Nadalje, u KOS-ovom dokumentu stoji kako je evidentno da je Arkan iz "građanskog rata izašao vrlo bogat" te da su njegovi "jataci" postali zaštićeni biznismeni koji su često hodočastili njemu u Erdut, gdje je bila baza Tigrova (tamo se vozio automobilima s oznakama MUP-a Srbije), a da je donja granica za jedan takav posjet bila 50 tisuća njemačkih maraka. Osim toga, Arkanu je rat koristio za bogaćenje, a zločini koje je činio po Hrvatskoj i BiH, bili su mu potrebni vojno-poslovni "garnirung".

Prema izveštaju Saveznog sekretarijata za narodnu obranu od 1. listopada 1991. godine, stoji kako je Arkan sudjelovao u likvidacijama hrvatskih civila u istočnoj Slavoniji, a prema izveštaju KOS-a iz Prve vojne oblasti od 31. prosinca 1991. godine stoji da je strijeljao hrvatske vojne zarobljenike. U KOS-ovom izvještaju stoji da je Arkan kontrolirao 92 posto ilegalno uvezenih naftnih derivata u Srbiju (naftno polje Đeletovci kontrolirao je Arkan), a podsjetimo da je tada Srbija bila pod međunarodnim sankcijama.

Treba napomenuti da je "nominalni šef" Arkanu tada bio Jovica Stanišić, nedavno u Haagu osuđen na 12 godina zatvora.

Inače Haški sud je u protiv Arkana 31.ožujka 1999. podigao optužnicu, ali do izručenje nikada nije došlo jer je ubijen u beogradskom hotelu Internacional 15. siječnja 2000. godine, zajedno s dvojicom pripadnika Službe sigurnosti Srbije, pukovnikom Draganom Garićem i majorom Milenkom Mandićem.

Dnevnik.ba

Još malo o Arkanu:

https://www.youtube.com/watch?v=ZQI2qMoDzlw

I Gorana Hadžića smo uhitili i pustili.

Nismo ga pustili "mi" vec sveprisutna UDBa i SDB, o cemu svjedoci i visoki funkcioner SDB Srbije Bozo Spasic u svojoj knjizi Lasica koja govori.

Osnovana je komisija o krivnji za pad Vukovara u kojem su se nalazili Manolić, Perković i Mustač te su Milu Dedakovića Jastreba proglasili krivim, nakon toga su ga četvorica vezanog mlatili usred Zagreba dok su njegove suborce Srbi tukli po srpskim logorima, iste te branitelje koji su do zadnjeg daha branili Vukovar(nikad izgubili položaj) i nisu odlučili pobjeći i napraviti proboj što su mogli, već se dogovorili da svoj život daju u razmjenu za spas žena i djece...

Drugi poznati komunist Slavko Degoricija je pregovarao sa Pupovcem o spasu dr. Ivana Šretera, jednog od najčasnijih i najhrabrijih ljudi iz toga vremena koji je imao jako velik ugled među Hrvatima u svom kraju kao doktor, ali i kao velik humanist te domoljub. Naravno doktor je ubijen, Popuvac pričao lažna obećanja, a Degoricija puštao uhićene Srbe koje je Pupovac tražio, kasnije nakon rata nitko nije pitao što se to dogodilo sa doktorom, već su abolirali Srbe do kraja...

Da ne govorim o Boljkovcu, Lončaru, Šeksu, čije je dokumente Tuđman imao na svom stolu još 1990-te i točno je znao tko je Šeks kreatoru svih mafijaških zakona...

Da ne govorim o J.Kosor koja je 1986 govorila kako treba uništiti katoličku Crkvu jer je ona simbol hrvatskog nacionalizma, a 1995 godine tijekom rata je već postala potpredsjednicom HDZ-a...Ona je inače dovela Plenkovića u HDZ 2011 godine, baš na njen nagovor on ulazi u stranku i odmah je lansiran visoko. 

Realno, ti kadrovi su od same neovisnosti bili u samom vrhu i usudim se reći kako umjesto da se provela lustracija, oni su lustrirali sve one koji su bili za istu i na taj način legalizirali kriminal, korupciju i sve ono što dovodi do destrukcije...

4. srpnja 1922. Osijek – krvavi sukobi protiv orjunaša i četnika u Slavoniji između dva rata

U javnosti je malo poznata historiografija prve Jugoslavije, države stvorene po mjeri Srba, kralja i vojske u Beogradu. To je dijelom zbog 45 godina komunističke demagoške jugoslavenske historiografije koja je ovaj problem ignorirala ili pod utjecajem velikosrpskih komunista čak iskrivljavala protiv Hrvata.

Hrvati su u prvoj Jugoslaviji bili u vrlo teškom položaju, a Srbi su se ponašali kao gospodari Hrvatske. Na stvaranje Banovine Hrvatske kao dio Jugoslavije 1939., dvije godine prije NDH, reagirali su pozivima na pobunu, oružje i njeno rušenje pokličima: “Srpstvo je u opasnosti! Srbi na okup!”.

U srpnju 1922. godine organizacija ORJUNA-e (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) je osnovana u Osijeku, čiji su članovi bili opskrbljeni oružjem i pod zaštitom vlasti, započeli sukobima protiv političkih protivnika iz hrvatskih redova, među kojima su bili i pojedinci iz Ðakova. To je zaoštrilo srpsko-hrvatske odnose te je u rujnu 1922. godine u Osijeku osnovana Hrvatska nacionalna omladina (HANAO).

ORJUNA i četnici u borbi protiv hrvatskih domoljuba u Slavoniji

Sukobi između ORJUNA-e i HANAO-a će se intenzivirati tijekom 1923. i 1924. godine, te će dovesti do ubojstva hrvatskog domoljuba i vođe HANAO iz Osijeka Stjepana Veselića.

Četnička organizacija se u Kraljevini SHS/Jugoslaviji od osnivanja 1919. godine pod nazivom “Udruženje četnika za čast i slobodu otadžbine”, uglavnom pod patronatom Demokratske stranke, po programskim gledištima i po političkim akcijama iskazala kao jedan od oslonaca vladajućeg režima. Bila je to poluvojna organizacija, čiji su članovi polagali prisegu, nosili odore sa šubarama i na njima kokarde, na prsima četničku značku, te bili uglavnom naoružani. Nakon reorganizacije 1922. godine u svoje redove, uz stare do 1918. godine aktivne četnike (iz Balkanskih ratova i I. svjetskog rata op.), prima i nove četnike. Prema pravilima udruženja to su svi oni “ispravni građani naše narodnosti” s područja države, posebice mladi, koji su pomagali i pomažu “borbu i ideju našeg oslobođenja i jedinstva”.

U Beogradu je 1924. godine bilo osnovano Udruženje srpskih četnika “Petar Mrkonjić” za Kralja i Otadžbinu, pod patronatom Narodne radikalne stranke. Cilj je bio uključenje većine Hrvatske, a cijele Slavonije, u sastav velikosrpske države. Stvaranjem ovih četničkih udruženja omogućeno je osnivanje njihovih odbora i na području Hrvatske, posebice u krajevima nastanjenim srpskim žiteljima gdje nije bilo “starih četnika” (iz Balkanskih ratova i I. svjetskog rata op.), ali i u mnogim hrvatskim gradovima i gradićima u kojima je bio mali broj Srba, npr. Zagrebu, Splitu, Osijeku, Bjelovaru, pa i Ðakovu. Taj se proces intenzivira od 1927. do 1929. godine protiv Radićevog HSS-a i Pribićevićevog SDS-a, objedinjenih tada u Seljačko-demokratskoj koaliciji (SDK), najjačoj oporbenoj političkoj skupini u zemlji (Pribićević je tada već napravio otklon od Beograda op.).

Četnici i ORJUNA stvaraju strateška uporišta u Osijeku, Brodu i Đakovu

Režimu je bilo stalo da u Ðakovu, kao duhovnom središtu Slavonije, osnuje četničku organizaciju uz one u Osijeku i Brodu, a zbog njegovog položaja, nacionalnog sastava te političkih odnosa, gdje su nosioci unitarističko-centralističke politike s kraljem na čelu (u osnovi velikosrpske), obnašali vlast, i smatrali da je Ðakovština dio “Velike Srbije” te je to srbizacijom trebala postati. Na inicijativu vođa radikala preko Glavnoga odbora udruženja srpskih četnika “Petar Mrkonjić” iz Beograda (kojemu je predsjednik bio Dragoljub V. Protić, a 1927.-1928. godine Puniša Račić, ubojica Stjepana Radića op.) nakon dvomjesečnih priprema u kolovozu 1924. godine u Osijeku je osnovano Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju. Počelo se s okupljanjem istomišljenika i s osnivanjem četničkih udruženja. Uslijedilo je tijekom 1924./25. godine osnivanje četničkih pododbora na području Osječke oblasti od Osijeka i Ðakova, Broda do Bjelovara, ali i fizičkih obračuna za obranu “Nj. v. Kralja i Otadžbine” protiv “Radićevaca” i “Hanaovaca”, te komunista i drugih protivnika pri kojima se upotrebljava i oružje.

U tim događajima sudjeluje i ORJUNA.

Kako je, prema tvrdnji uredništva lista („Glas srpskih četnika“ op.), Osijek jedno od glavnih legla tih “neprijatelja”, naglašavajući tu Radićevce, zato je i izabran za mjesto tiskanja glavnog četničkog glasila.

Četnički vojvoda Trifunović-Birčanin na sastanku ORJUNA-e u Osijeku

Pripadnici ORJUNA-e u Osijeku, nakon skupštine u rujnu 1924. godine kojoj je nazočio vojvoda Ilija Trifunović – Birčanin (kasnije 1941. zapovjednik četničkih odreda za cijelu Dalmaciju sa sjedištem u Splitu op.) , predsjednik Narodne obrane, a od 1929. do 1932. godine predsjednik četničkog udruženja, ubili su 5. listopada 1924. Stjepana Veselića, vođu HANAO-a, čiji se sprovod, kojem je nazočilo više od 2.000 ljudi, među kojima i oni iz Ðakova, pretvorio u političku manifestaciju protiv režima, tako da je vlast izvela vojsku na osječke ulice kojima je povorka prolazila.

Četnički vojvoda Ilija Trifunović Birčanin sa sjedištem u Splitu – što je privuklo Hrvate-Jugoslavene u ovaj zločinački pokret?

Dokumentarni film Hrvatske televizije "Šlep za rasute terete" podsjeća na egzodus Hrvata iz Dalja, Aljmaša i Erduta 1. kolovoza 1991. godine. Svjedoči o nezamislivim patnjama stanovnika hrvatskih sela istočno od Osijeka koji nisu uspjeli pobjeći pred velikosrpskom agresijom. Osim sugovornika koji autentičnim svjedočenjem vode kroz zamršena ratna zbivanja, sliku stradanja upotpunjuju arhivske snimke i tonski zapisi razgovora jugooficira snimljenih za vrijeme žestokih napada na Erdut i Dalj kada je samo u jednom danu poginulo 39 hrvatskih branitelja.

https://www.youtube.com/watch?v=C3kxvUBdi7Q&t=621s