Rođen je 1943. u Ljubuškom a Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Tijekom Hrvatskog proljeća bio je jedan od vođa studentskog pokreta, a nakon njegova gušenja osuđen je na tri godine zatvora. Ponovo je uhićen i pritvaran još mnogo puta, trajno mu je oduzeta putovnica i jedan je od najproganjanijih disidenata.

Zanimljivo, Paradžik je sudjelovao u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice, a potom s nekoliko nezadovoljnika i Markom Veselicom osniva Hrvatsku demokratsku stranku. Nju također napušta zbog neslaganja i konačno, jedan je od obnovitelja Hrvatske stranke prava. HSP je obnovljen u veljači 1990.; za predsjednika je izabran Dobroslav Paraga, a za potpredsjednika Paradžik. Zbog započete velikosrpske agresije, vodstvo HSP-a u lipnju 1991. osniva Hrvatske obrambene snage, a Paradžik preuzima dužnost načelnika Ratnog stožera HOS-a.

Paradžikova borba za Hrvatsku i pravaški pokret okončani su na povratku sa stranačkog skupa u Križevcima. Nakon što je nekoliko puta zaustavljeno na kontrolnim policijskim punktovima , vozilo Ante Paradžika, izrešetano je na punktu prometne policije u Sesvetama kod Zagreba. Policajci su naknadno tvrdili kako su dobili dojavu da se prema njima kreće skupina naoružanih terorista, takozvanih „martićevaca“.

Paradžik je na mjestu preminuo, vozač Branko Perković teško je ranjen, a neozlijeđen je ostao Ivica Oršanić. Četvorica policajaca osuđena su, no poslije su abolirani, što pojačava sumnju da je Paradžik zapravo smaknut kao žrtva političke likvidacije.