heroj je bio na ratistu i to sto ti i ja mislimo o njemu, nije bitno...
nastranu to da ovakvi usrani postupci i nisu nesto herojsko, NISMO SRBI DA HEROJSTVO STICEMO U HAAGU!

Kojih hrvatskih interesa? "hrvatski interesi" su prestali biti vazni onoga dana kada je hrvatski predsjednik svjedocio protiv svoje drzave u haskoj sudnici i kada je predao drzavne tajne politickom sudu u Hagu.

Kojoj drzavi je Gotovina bilo sto duzan??? kome, ljudima koji ga pljuju i blate nakon svega sto je uradio za njih???

Zaboravlja se da on nije morao doci u Hrvatsku i stavljati svoj zivot na kocku zbog Hrvatske. I kako je nagradjen, "lociran, uhicen, transferiran". Ukratko, izdan.

Nikome on nista duzan nije, niti je bilo sto od Hrvatske dobio, osim izdaje.

Vesna Kljajić u petak emitira snimke Srba s Korduna iz 1995.

Vježbali evakuaciju civila uoči Oluje

Autor BOŽENA MATIJEVIĆ

Na snimci, koja započinje zvukom sirene, vidi se kolona traktora s prikolicama prepunim ljudi, stvari, stoke...

Vesna Kljajić u petak će u svojoj emisiji "Pečat vremena" na OTV-uemitirati snimku vježbe evakuacije civila iz sela Tržića na Kordunu iz srpnja 1995. Na snimci, koja započinje zvukom sirene, vidi se kolona traktora s prikolicama prepunim ljudi, stvari, stoke...

Gledajući taj prizor, jedan novinar prilazi komandantu 13. pješadijske brigade pukovniku Marku Reliću i pita ga o čemu je riječ. Relić mu opširno odgovara da je to vježba evakuacije civila ako dođe do napada. Na opasku novinara "I da nam se ne ponovi ono što se ponovilo u zapadnjoj Slavoniji", Relić uzvraća: "U svakom slučaju!"



Poticali narod da ode
Potom se vidi kako Relić okupljenim mještanima objašnjava koji je cilj vježbe i zašto je ona nužna. Ovo je originalna snimka koja je mjesec dana prije Oluje emitirana na srpskoj televiziji Knin.

Tko mi ju je dao ne mogu kazati, no nakon Oluje pronađeno je mnoštvo kaseta s takvim snimkama.Iz ove snimke može se iščitati da je srpski narod iz tzv. SAO Krajine iz svojih kuća otišao po nagovoru i zapovijedima srpske vojske i srpskih vlasti koje su ih pripremale za odlazak  kazala je Vesna Kljajić.



Objasnila je pritom da je do tog, kao i do mnoštva sličnog materijala, došla zato što se kao javni svjedok protiv haaškog optuženika Vojislava Šešelja priprema za svjedočenje u Haagu. Na upit je li kome u Haagu ili kod nas davala spomenute materijale, Kljajićeva je odgovorila:  Neke snimke, kao i ovu koju ću večeras objaviti, ponudila sam nekim odvjetnicima koji u Haagu brane naše generale, ali nisu ih htjeli ni pogledati.

Kazali su da nemaju novca da to plate iako smo im ja i još neki moji kolege taj materijal nudili besplatno. Imena tih odvjetnika ne bih otkrivala. Do odvjetnika Čede Prodanovića i Miroslava Šeparovića nismo uspjeli doći, a Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić ustvrdio je da s Kljajićevom njegov ured nikad nije kontaktirao, ali da snimku iz Tržića imaju odavna. Nije mogao reći hoće li je koristiti u obrani.



Znaju za snimku
 Za tu snimku iz Tržića znam  kazao je Markačev odvjetnik Goran Mikuličić.  Raspolažemo snimkama uvježbavanja evakuacije iz nekog drugog sela s tog područjao. Vesna Kljajić  svojedobno mi je zaista donijela određene materijale i sa zahvalnošću sam ih primio. Za to ona nije tražila nikakv novac, niti sam joj ga ja nudio  završio je.

Arhiviranje Domovinskog rata

Kilometri ratne trake koje su snimili ili zaplijenili neprijatelju tijekom godina Domovinskog rata sačuvani su zahvaljujući brojnim entuzijastima

Ceca ili 'nevjesta genocida', kako su je Bošnjaci nazvali, u odori srpske vojske s puškom u ruci marširala je Vukovarom

Tek u veljači 2006. godine zaživio je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar, čiji je zadatak prikupiti što više građe iz Domovinskog rata, koja će budućim generacijama biti glavni izvor informacija o tom vremenu hrvatske povijesti. Jedan od vrijednih sakupljača takve građe je Pavle Vranjican, koji se tim poslom bavi od 1990. godine, a snimio je neke od zapaženih dokumentarnih filmova o Domovinskom ratu, poput Amacorda 1991-2001. i Komšija I i II. 'Bitni razlog zbog kojeg su morale proći godine da bi se na jednom mjestu pokušala objediniti arhivska građa iz Domovinskog rata jest što u tom poslu nema marži i ne da se ukrasti. Onaj koji određuje budžet svjestan je da tu nema mutne zarade, pa nema interesa da se novac gura u tom smjeru', kaže Vranjican. Ako je stvar manje javna, smatra on, onda je politika može mijesiti kako hoće, pritom ne misleći na određenu političku opciju nego na sve njih. Ipak, početkom rada Memorijalno-dokumentacijskog centra stvari su se počele micati s mrtve točke. Ravnatelj Ante Nazor kaže da će uskoro zahvaljujući Centru Hrvatska biti bogatija za tri do pet doktora znanosti koji će moći argumentirano i suvislo govoriti o Domovinskom ratu. Na nesreću svih koji ne bi željeli da se istina o tom razdoblju sazna, početkom Domovinskog rata pojavile su se jeftine i malene kamere, pogodne za uporabu kod amatera. 'Prije je 10 ljudi moralo izići na teren s kamerom kako bi se nešto snimilo. Pojedinac je postao gazda i zbog pojedinaca koji ne pristaju na manipulaciju ne u smislu politike nego struke', objašnjava Vranjican tehničke probleme. On kaže, da nije bilo nove tehnologije, kamera i interneta, sve bi bilo podložno manipulaciji. Prije je za dobru montažu trebalo platiti tisuće eura, a danas tek nekoliko tisuća kuna. 'Moj način rada je sakupljanje činjenica koje su poredane u kronološkom nizu. Prikazati sve, i dobro i loše. Bez političkih sudova koji upropašćuju ovu zemlju po cijelom koordinatnom sustavu. To je moj jedini stav, i to branim', objašnjava Pavle Vranjican. Ako ne postoji kvalitetna baza podataka, kaže, uvijek se od muhe može napraviti slona, i obratno. Zaposlenici Centra od veljače 2006. sređuju oko 2400 kutija (oko 240 d/m) arhivskog gradiva tzv. 'Republike Srpske Krajine' koje je od iznimne važnosti za istraživanje povijesti Domovinskoga rata, posebice u svjetlu događaja oko optužbe Haškoga tužiteljstva protiv hrvatskih generala i Hrvatske. Već samim sređivanjem većega dijela toga gradiva omogućen je lakši uvid u dokumente, a zaposlenici Centra obrani stoje svakodnevno na raspolaganju, ispunjavajući njihove želje za uvidom u pojedinu dokumentaciju. Istodobno su tijekom 2006. prikupili oko 500 sati videozapisa, oko 5000 slikovnih zapisa (negativa i fotografija), te 79 kutija arhivskoga gradiva različite tematike i sadržaja od privatnih imatelja. Najvećim dijelom gradivo je prikupljeno na terenu, od imatelja gradiva koji su nazvali Centar ili koji su bili nazvani nakon što je Centar dobio informaciju da se kod njih nalazi zanimljivo gradivo (video zapisi, fotografije, zemljovidi, dokumenti). Iako prikupljanje materijala od privatnih posjedovatelja ne ide uvijek lako, često i zbog bizarnih zahtjeva, ravnatelj Centra Nazor se nada da će posao odraditi na opće zadovoljstvo svih strana. S druge strane, Pavle Vranjican je započeo s izgradnjom vlastite baze podataka Domovinskog rata. 'Počeo sam raditi na suludom projektu za pojedinca, a to je da prebacim na hard disk i mp2 format nemontirani materijal i tako stvorim bazu podataka. Dosad sam presnimio 7000-8000 GB materijala', kaže Vranjican, kojemu je najveće zadovoljstvo ako je tako pomogao ljudima da saznaju što im se dogodilo s kućom ili nekim članom obitelji ili prijateljem. Svakoj bazi je potrebno omogućiti potpuni pristup. Što se tiče Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Vranjican smatra da je riječ o hvalevrijednoj inicijativi. Ravnatelj Ante Nazor je okupio vrijedan tim ljudi oko sebe. Ipak, pošto su tek počeli s radom, suočavaju s nagomilanim problemima. 'Mnogo je zaostataka. Dosta je vremena prošlo i potrebno je presnimiti mnogo video materijala i spasiti ga od propadanja. Ljudi su to čuvali u kućama, mnogi neadekvatno. Sada treba uložiti mnogo truda unutar budžeta koji imaju da se što više materijala arhivira. Ja im dajem svu podršku', smatra Vranjican. Dodaje da oni drže kormilo u dobrom smjeru, ali se mora malo gas pojačati i sve to obraditi, sistematizirati i arhivirati. Bez obzira na zastoje s vremena na vrijeme, ja se arhiviranjem video materijala bavim od 1990. godine. Mnogo je ljudi koji su u određenoj regiji prikupili mnogo materijala. To su u Karlovcu recimo Kalamarić i Novosel. Mnogo fotografija ima Željko Gašparević iz Novske. Brojne su upečatljive fotografije iz Domovinskog rata za koje svi znaju, a ne znaju da ih je napravio ovaj čovjek, pa je trebalo zaštititi svoje djelo. Unutar MORH-a postoji foto-odjel koji vodi Goran Pavlović.

...i kad vidim da djeca pjevuše Cecine pjesme dođe mi da ih prošamaram sve... ..tko sluša cajku, je.bem mu majku...

ukoliko se ne varam,ovj kurvin sin sa ljeve strane bi mogao biti macura(ime ne znam) sa brda(dio vukovara)......

Da malo obnovimo temu, u jeku ove histerije zadnjih dana 

Dakle, malo slika iz Domovinskog rata, cisto za spomen i dugo sjecanje. Kvalitet i nije neki, s obzirom na datum nastanka istih.

Za pocetak, rodno selo Voje Vadikava, Crvenog vojvode od Haga. Na slici pripadnici 1. A gbr.






Na putu prema Banjaluci, decki iz 7. gbr. u pozadini Busici silaze sa Mila (selo kod Jajca)



HE Bocac, pravac Banjaluka.



Usput se dobro prasilo sa VRS-om.



puni...



nisani....





pali.

Sta se ono na Dinari sjaji...



hoce to crvenilo od sunca i na planini



neke je bogami i u glavu udarilo, sunce...



na putu prema dole...



i konacno...