bojangles je napisao/la:
Chapter Two
temeljem određenih argumenata a nikako ne 'slobodnom pjesničkom interpretacijom' iznio sam svoj stav da Dražen nije bio lider kakvim ga se drži,i to temeljem sljedećih kriterija (nisu iz Šaperove knjige):
- loše je odigrao i ispod svojih mogućnosti mnoge važne i presudne utakmice
- bio je sebičan i gledao prije svega osobnu statistiku
- suigrače nije činio boljim već ih je redom igrački unazadio
- a bio je i prgav i incidentan igrač tijekom cijele karijere
Naravno da ovi kriteriji nisu posve u skladu s Klaićevom definicijom liderstva ali zaboga,- govoreći ovdje o 'liderstvu' podrazumijevali smo (osim prava i na zrnce subjektivnosti i sentimentalnosti)i određenu IZVRSNOST pa smo u tu privilegiranu skupinu bespogovorno strpali Magica,Jordana,Bodirogu,Ćosu,Kukija,Papaloukasa ili Đorđevića.Žao m ije ako to nekom ne paše ali ja temeljem istih kriterija zbog kojih narečeni nedvojbeno JESU lideri ne mogu i neću Dražena kititi istim epitetom jer držim da to jednostavno nije točno.
Što nravno ne umanjuje njegovu genijalnost (nikad je nisam osporio)
ali nije on bio prvi sportski genij koji NIJE bio lider-eto recimo Sabonisa,genije koji je bio antiLider.
A ako ćemo pojam lidera devalvirati kako bi ti htio,ako ćemo o košarci govoriti kao o šahu ili kao da smo suzdržani,distancirani i beskrvni Skandinavci iz Upsaale
i koristiti se isključivo Klaićem:dajmo vječnu slavu i Zoranu Planiniću,Ivici Dukanu,Blagoji Georgijevskom,Radmilu Mišoviću,Darku Pahliću i Damiru Voloderu.Živjeli svi naši košarkaški lideri!
Vidi cijeli citat
Čovječe 2... 
Braniš neobranjivu tezu sve besmislenijim argumentima. Odnosno, već si dopustio da je Dražen možda bio nekakav lider, ali možda ipak ne "lider kakvim ga se drži" jer ti imaš nekakve svoje privatne kriterije (da ne govorimo o provjerljivosti primjenjivosti nekih od njih na Dražena) koji na epohalan način mijenjaju opće prihvaćene kriterije liderstva. Od kojih su neki "bio je sebičan" i "a bio je i prgav". Mislim, sori Jordane, sori Majkl, stavio te Bodža na listu, ali nakon podrobnije analize komisija za liderstvo ipak mora odbiti tvoju prijavu za košarkaškog lidera svih vremena. A kad malo bolje razmislimo, nije ti ni kućni odgoj baš bio nekakav jerbo si bio poznat po jednom od najsočnijih trash talkinga u kompetitivnim situacijama poput duela s košarkaškim suparnicima. Jebiga, sori Majkl, ali kriteriji su neumoljivi - ne da Bodža.
Nakon "kriterija" slijedi suptilan prijelaz iz singulara u plural "Naravno da ovi kriteriji nisu posve u skladu s Klaićevom definicijom liderstva ali zaboga,- govoreći ovdje o 'liderstvu' podrazumijevali smo“.
Ali zaboga... prvo, nije Klaić nego Anić, a drugo, nitko ništa nije podrazumijevao osim tebe i usprkos općeprihvaćenom sadržaju pojma liderstva o kojem evo već drugo veče jalovo razglabamo.
Zatim slijedi pasus u kojem, iako si već dopustio da je možda bio nekakav „lider“, sada ipak mada je genijalan, ipak nije „lider“, već vjerojatno valjda „antilider“ poput Sabonisa.
Pa onda biser za kraj – tvoje trpanje Dražena u skupinu igrača poput Zorana Planinića, Ivice Dukana, Damira Volodera, Darka Pahlića... i identificiranje toga s nekakvim mojim devalviranjem liderstva. Jer ako je Dražen bio lider, onda su i oni. Ajme...
No dobro, ionako je besmisleno... Jer nisu bitne činjenice i pokušaji njihovog koliko-toliko suvislog rekonstruiranja, već tvoj sentiment, tvoje cerebralne egzaltacije, tvoja skakanja do plafona, tvoji višestruki predinfarktni košarkofiličarski orgazmi, tvoja „sjećanja“ i tvoji osebujni „kriteriji“ koji bi valjda trebali biti normativni za cijelu vasionu.
Mislim, čovjek bi se zapravo trebao opustiti, otvoriti neko pivce i dolaziti na ove seanse s tobom kao da ide u teatar. A na repertoaru – monodrama.