MarušićE,imati svoj stav o tome je li bolji igrač Kukoč,Dražen ili Gospodnetić,bez obzira kakav taj stav bio,nikako ne znači da netko jest ili nije u pravu.Isto vrijedi za vrednovanje liderstva u sportu.

jer BITI U PRAVU može se samo spram egzaktnih,notornih,opipljivih i recimo znanstvenih ili dijalektičkih pojmova

jer kad bih ja recimo tvrdio da je Zemlja ravna a dida mi iz Šaperove knjige dokazao suprotno,e ja tad stvarno ne bih bio u pravu!

ali ako ja kažem da volim zelenu boju jer mi se više sviđa od plave,a netko mi knjigom dokazuje da je plava nužno ljepša boja od zelene (a knjigom se sklonosti i afiniteti ne dokazuju) onda je riječ o obliku forumskog egzibicionizma i virtualne peripatetike u kojoj ni dida ni ja ne možemo biti niti u pravu,niti u krivu

to što tvoju (mojim likomi djelom opsjednutu) opsesivnu maštu nužno i neizostavno raspali i narajca svaka rasprava u kojoj se ja nađem 'suprtostavljen' s nekim (za razliku od tebe) pismenim,elokventnim i doraslim temi...ne znači nužno da se moraš osjećati kao da si upravo prisustvovao slijetanju Apolla 11 na Mjesec

... mislim objasni mi zasto potices raspravu koju ces zavrsit sa "ne moze se kosarka secirat i analizirat"?? koja je svrha toga, osim da se raspišeš o davno izgubljenoj mladosti...

A šta reći, vrlo zanimljivo, ali ipak i potpuno irelevantno za moje teze i za segment rasprave u kojem sam uzeo učešća....

 

1. 1. Kao što sam već više puta napomenuo i na što te i Marušić podsjetio:

 „Ne znam što ste ti i vi krenuli dokazivati, vjerojatno tko je imao većeg - Toni ili Dražen. U to sam odmah rekao da se nemam namjeru upuštati. Ono na što sam reagirao i faktografski potkrijepio svoje teze je bilo tvoje negiranje Draženova "liderstva" i potcjenjivanje njegova značaja, statistike i sličnog. Simpl ez det.“

Dakle, rasprava između tebe i mene nije se vodila oko toga tko je bio „najbolji hrvatski košarkaš u povijesti“ ili tko je bio veći ili bolji košarkaš od njih dvojice, već o tvom upornom osporavanju Draženova liderstva i predimenzioniranju Tonijeva učinka (famozni „triple doublovi“ koji su navodno prštali u serijama) ne bi li se time omalovažilo Dražena.

Kako stvari s tim stoje na reprezentativnom i djelomično na klupskom planu već sam elaborirao, potkrijepivši svoje teze meni dostupnom statistikom s FIBA-inih siteova, iz knjiga Vladislava Radosavljevića: Arhipelag basketa. Sve o evropskim košarkaškim prvenstvima od 1935-2003 (izdano u Beogradu 2003., izdavač Plato) i Grupe autora: Made in Yugoslavia. Najbolji igrači YU košarke svih vremena (izdano u Beogradu 2000., izdavač Princip; a u žiriju su bili Nebojša Popović, Aleksandar Nikolić, Radomir Šaper, Ranko Žeravica i Dušan Ivković) te jednim manjim dijelom iz materijala košarkaško-historičarskih entuzijasta s drugih foruma.

     Kao što se može vidjeti, niti jedan od tih podataka nisi osporio niti si se uopće njima bavio, tako da je ova rasprava zapravo
     poprilično bespredmetna.

2. 2. Liderstvo. Prema Anićevom Rječniku: „Lider – 1. prvak političke stranke, ideološke ili kakve druge skupine 2. sport onaj koji vodi; vodeći (...) 3. muz. vođa orkestra, glazbenik koji ima ključnu ulogu; autor i izvođač iz prvog plana; u jazzu najčešće predvodnik kolektivnih improvizacija ili vodeći solist“, Dakle, lider je vođa, predvodnik, odnosno vodeći ili glavni igrač.
4. Mogu samo kao što to dobri budisti rade još jednom ukratko ponoviti ono što sam već ustvrdio – Dražen je u '80-ima (osim u svojim debitantskim sezonama i natjecanjima) u svim klubovima i reprezntaciji bio neprikosnoveni lider u leksikografski kanoniziranom i intersubjektivno provjerljivom značenju te riječi (koje imaju ipak malo veću težinu od tvojih privatnih interpretacija):

o        u Šibenci 1982.-1983.,

o        u Ciboni 1984.-1988.,

o        u Realu 1988.-1989.

o        i u reprezentaciji Jugoslavije 1985.-1989. (europska prvenstva '85., '87., '89., svjetsko prvenstvo '86., olimpijske igre '88.).
Lider je bio savim sigurno i na jednom od 2 velika reprezentativna natjecanja na kojima je sudjelovao u '90-ima (Olimpijske igre 1992.), a na Svjetskom prvenstvu 1990. bio je najbolji strijelac reprezentacije iako je Toni zasluženo proglašen najboljim igračem prvenstva. Nakon perioda adaptacije u NBA, bio je na najboljem putu da postane i lider Netsa.


3. U svoje vrijeme, Dražen i Toni su imali priliku da prije Draženove prerane smrti budu 5 puta u istoj ekipi na velikim natjecanjima (europska prvenstva '87. i '89., svjetsko prvenstvo '90. i olimpijske igre '88. i '92.). Na 4 od tih 5 natjecanja Dražen je u direktnoj komparaciji i „konkurenciji“ s Tonijem bio neosporni lider te reprezentacije, a na onom jedinom u kojem je Toni iskočio u prvi plan, bio je usprkos tome najbolji strijelac.
Time ne mislim reći da je Dražen po nekim meni nepoznatim „univerzalnim“ i „apsolutnim“ kategorijama bio „bolji“ igrač od Tonija, već da je u svojoj karijeri u gotovo svim ekipama u kojima je igrao bio vodeći igrač, onaj oko kojeg se sve okretalo i od kojeg je sve polazilo. I to je sukus cijele priče...

      A da bi se to osporilo trebalo bi za početak za svaki od naznačenih perioda u klupskoj i reprezentativnoj karijeri
      imenovati imenom, prezimenom, renomeom i statistikom tko je to bio vodeći igrač umjesto njega. Možeš li to? I može 
      li to itko argumentirano učiniti?

4. 4. Irelevantnosti. Kada bi se za tezu o Draženovom navodnom „neliderstvu“ uopće imalo smisla baviti statistikom osvojenih trofeja (da ne govorimo o njegovoj seniorskoj karijeri koja je trajala nekih 7 do 8 godina kraće od Tonijeve) onako kako si je ti strukturirao, moglo bi se bez previše mozganja ustvrditi da je Dražen u svojoj seniorskoj karijeri osvojio samo jedan trofej ili medalju (eventualno dva ako računamo i broncu iz LA-a '84.), a da nije bio vođa ekipe (svjetsko prvenstvo u Argentini '90.). Tada je naime bio „samo“ najbolji strijelac reprezentacije Jugoslavije. Dočim je Toni dobar dio svojih seniorskih reprezentativnih medalja i sve svoje NBA prstenove osvojio kao član ekipa u kojima su lideri bili Dražen Petrović ('87., '88., '89. i '92.) i Michael Jordan (1996.-1998.). Naravno, to ni najmanje ne umanjuje Tonijevu lucidnost, igračku izuzetnost i „najtrofejnijost“, ali svakako dodatno podcrtava Draženovu „liderskost“.
5. Jebiga, potpuno je jasno da ako itko ima pravo na to ime u europskoj košarci '80-ih, onda je to Dražen.