mad skillz je napisao/la:
Evo nemoj se ljutit Teksašanine, ali ja dugo nisam ćuo ovakvu glupost što se tiče obrazovanja djece u toj dobi. Zar ti stvarno zapovijediš djetetu da ode čitat, recimo pola sata i onda to upisuješ u taj dnevnik

. Po meni je to totalna glupost... Djetetu od
sedam godina dati tjedni normativ čitanja

Pa dijete u toj dobi će čitat šta ono bude htjelo i vjeruj mi da će se na taj način najbolje razviti. Budi sretan što je izabrala Alan Forda jer je to upravo najbolje za njezinu dob. Ne krivim ja tebe, da se razumijemo... Kriv je obrazovni sistem koji djecu od najranije životne dobi ustroji kao nekakve robote koji moraju odradit tjedni normativ.
Inače sam se uvijek divio američkom obrazovnom sistemu, samo šta sam ga uvijek gledao sa perspektive njihovih collega koji su stvarno dobri. Nisam ni znao za ovakve promašaje u ranijim nivoima obrazovanja...
Vidi cijeli citat
Ne pišem ja u dnevnik, nego mora ona napisati u dnevnik šta je čitala i koliko je vremena na tome provela, a ja ili žena potpisujemo da je to istina. Inače je ovaj sustav puno baziran na roditeljima i njihovoj odgovornosti za uspjeh djece u školi.
A to da je glupost propisati tjedno vrijeme za čitanje, pa i nije baš tak velika, u današnje vrijeme barem... naime, da je nju pustit samu da radi što hoće, ne bi čitala ni 10 minuta tjedno, nego bi igrala Wii, gledala TV, išla kod prijateljica i tak. Što se zapovijedanja tiče, i nije baš tako kruto - zna ona šta joj je zadaća, pa joj ja samo pomognem napraviti tjedni plan, i onda ju samo podsjetim... sad je plan svaki dan 30 minuta, jer onda je do četvrtka gotova i u petak, subotu i nedjelju ne mora ako neće ništa čitati, a to se njoj jako sviđa. Također, ovakav način joj omogućava da čita svojim tempom, a i da sama bira što ju zanima - 110 minuta je 110 minuta. A kod nas dobiješ popis, pa ako ti pročitaš propisano za pola sata ili ti treba 5 sati, i je li ti to bila muka ili si uživao u čitanju... Uf, kako je ta naša lektira meni uništila volju za čitanjem, to je nevjerojatno - od klinca koji je u 4. i 5. razredu svaki dan bio u gradskoj knjižnici i čitao i po dvije knjige na dan (što mi se, naravno, nije "brojalo" u nikakvi program ni lektiru), do toga da sam u srednjoj školi s mučninom u želucu u širokom luku zaobilazio knjigu... Nekako mi se ova američka ideja ipak čini puno bolja.
Što se tiče američkog obrazovnog sustava, meni se on lani činio jako dobar. U prvi razred su krenuli sa 6 godina, dakle godinu dana ranije nego kod nas, i učiteljica ih je pustila da uče svako svojim tempom. Zna se minimum, ali ako možeš više, pustila ih je da sami idu dalje. Moja kći je na kraju prvog razreda znala tablicu množenja do 100, na primjer, a mi to nismo učili do kraja drugog, ili u trećem (a još smo godinu dana kasnije krenuli). No, negdje se ubrzo dogodi neka rupa - imamo prijatelje čija djeca idu u 5, 6, 8 razred, i to što i koliko oni uče tj. ne uče je katastrofa...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.