kad ste pisali o ovim specijalnim slucajevima u skoli, sjetio sam se jednog iz mojih profesorskih dana, koji je stvarno bio "specijalan"...
dakle, mjesec i pol do kraja polugodista i kolegica se razboli (ne sjecam se sad, jel ona osobno ili jedno od njene djece, no nije ni bitno za pricu) i uglavnom nece se vratit do kraja polugodista, sto znaci da razred privremeno preuzimam ja, nekako ih dovedem do polugodista, otprilike zakljucim ocjene i sve po pe-esu... nepoznat razred skroz, vidim ih po prvi put
i jednom izvedoh usmeno odgovarat nekog decka i nista on meni ne kaze, pet minuta zuri u pod, interakcija nista i meni nista jasno, al ajde, bez frke upisem jedinicu u imenik, nije prvi ni zadnji put, "cut cemo se drugi put" i slicno... inace, dat nekom jedinicu je u zadnje vrijeme skoro pa krivican prekrsaj u hrvatskom skolstvu, odmah se naslika pedagogica, razrednica, savjetnici iz ministarstva, zabrinute ocevi, susjedi i majke i slicno, al ja mlad i nadobudan se povodio postulatom "ne znas nista, ma ni zucnut - jedinica". Mislilo, ma proci ce ga, samo da vidi kako to sad funkcionira
pisao taj razred kontrolni ispit, 6-7 brzinskih pitanja (moram nekako namaknut ocjene za zakljucit polugodiste) i dobijem prazan lista na kojem niti slova, nije se ni potpisao... pitam cije je to, ispadne nas junak, pitam ga sto je, on opet nista, sumnjiv on meni, al ne kuzim, izgleda normalno, al nema veze... druga sulja u imenik
tjedan dana prije kraja polugodista, pocnem ja zakljucivat ocjene (zadnji tjedan kod mene je uvijek bio "sport i glazba") i u imeniku naletim na specijalca s dvije jedinice i izvedem ga ja pred plocu... mislim, krajnje je glupo da netko iz povijesti ima jedinicu, nes ti predmeta i gluposti koje uce, koga zaboli za JFK, Savku ili Nesvrstane... i opet on nista, tisina pet minuta, pomislih, pa mozde me bojkotira, mislim koji kujac... poslije sata odem ja kod pedagogice, a ona ce: "joj, pa to ti je nas mali X, specijalno dijete, eto nekako je dosao do osmog razreda, pa je steta da ga rusimo sad na kraju, nek ima barem zavrsenu osnovnu"... Mali X je inace u to vrijeme imao 17 godina!!! (dakle, isao je u razred s onima tri godine mladjima). Pitam ja pa sta da radim s njim - "pa nista, nek nesto proba napisat"... tako zadnji tjedan umjesto sporta i glazbe, imao ja specijalno skolovanje s Malim X... prvo ispitivanje u razredu, nista, pa ispitivanje u praznoj ucionici (mozda mu je neugodno pricat pred svima) - opet nista. Onda sam mu dao pitanja pismeno da se pripremi, pitat cu ga drugi dan - nista. Pa sam mu dao pitanja i nek doma napise odgovor - nista. Nek sam izabere pitanja - nista. Onda smo sjedili nas dva sami u praznoj ucionici i nista se nije dogadjalo. Onda sam dobio ideju da mu ja napisem pitanja i dogvore, a on da to procita - al sam odustao, izgledalo mi je to bas potcjenjivacki. Onda sam odustao - zakljucio sam mu jedinicu - njemu treba psiholog ili defektolog, a ne prof.povijesti, ja sam tu nemocan i neskolovan za takve slucajeve. Pogledah u imenik - to mu je bila rijetka jedinica, vecinom je imao dvojke - kako, zasto, na koju foru, to nikad nisam saznao
[uredio ian wright - 05. listopada 2009. u 19:40]