Pa onda probaj krenuti s druge strane - zašto se NE BI oženio?
Samo nemoj sebi reći da je sad svejedno i da se ništa neće promijeniti...

E, pa to je to. Imam stranke iz Korenice, i taj razgovor je onako, poluslužben, s obzirom da se već dugo poznajemo. I nije mi se jednom dogodilo, da neko iz susjednog ureda upadne u moj dok pričam s čovjekom i gleda me zblenuto i čeka dok završim da se može propisno naglas načuditi.
S bakom iz Zagorja se odmah prebacim na kajkavski, s prijateljima iz Sarajeva, doduše s njima već nisam dosta dugo u kontaktu, odmah preuzmem izraze pa čak i naglaske... ima toga dosta, a također nemam problem ni kad trebam književni pričati, jer su me zdrilali u osnovnoj i srednjoj. Nisam jedina koja to radi, znam još neke ljude s istim 'problemom', samo me zanima je li to specifično baš za ovu Karlovac - Zagreb regiju koja je totalno izmiješana, jer si nekako ne mogu zamisliti ljude iz drugih regija koji preuzimaju tuđi stil govora, osim što svoj lokalni prilagode književnom.

par bectN.....kupila se karta za juznu afriku...znaci ide se 200%...gleda se 7 utakmica i onda bjez kuci...sve su utakmice 1. kruga - 2 u pretoriji, 3 u joburgu i 2 u kejp taunu. od tih 7 ce me vald zapast bar neka znacajnija...saznat cemo december 4th.

kauboj, sjecam se tog razgovora, a sjecam se i svojih razgovora s tim istim konzulatom kada mi se javljao neki sa dalmatinskim naglaskom (ne znam sada jel to ZD, SI, ST ili nesto cetvrto) i jedva sam ga kuzio - pomalo zbog naglaska, a pomalo i zbog toga sto su te sve informacije bile nesto na "ho-ruk".

eh,sad...što sam stariji sve manje vjerujem u brak kao instituciju,a sve više u brak kao,otprilike,'dogovornu ekonomsku zajednicu' dvoje ljudi...Naime,gledam oko sebe brojne rastave i mogu vam reći da lijepih rastava nema,i da su se zajebali svi koji jednom davno nisu (pravno i papirnato) razlučili što je čije,te tko je što unio u brak...Svi su ti brakovi počeli bajkovito,a svi se danas gledaju preko nišana i hebu jedni drugima sve po spisku.Ponavljam,nema lijepih i korektnih rastava,...(iako,možda je moja bila iznimka)...Gledam danas financijski upropaštene vršnjake koji u 40.moraju početi ispočetka jer ih je najdraža odrala i u zajedničkom dijelu imovine,ali i u onom dijelu koji su ti ljudi unijeli u vezu i kasnije brak.
Nije da stojim na muškoj strani ali vrlo često su muževi ti koji nakon svega ostanu preveslani i s gaćama na štapu.Žene su u tim stvarima puno praktičnije i racionalnije od nas.
I zato ako me pitate,a na temelju svega što gledam oko sebe,ja jesam za predbračni ugovor,i to osobito ako neka potencijalna ona ima puno više, ili puno manje od mene.

Jer ako to već niste ustanovili-'ljubav traje 3 godine',...a ono što slijedi nije jamstvo za neku pravičnu raspodjelu dobara kad stvari krenu naopako.

Pa ne možeš procijenjivati sve ljude na temelju 5 primjera oko sebe. Ne možeš tvrditi da ljubav traje 3 godine, kad samo na ovom forumu imaš primjere koji pokazuju suprotno. Ja bih mogla reći po tome da su svi brakovi divni i krasni ako uzmem u obzir onaj svoje sestre ili četvoro najboljih prijatelja i njihovih partnera. Ne donose se valjda takve odluke gledajući oko sebe, već valjda procijenjujući osobu i kvalitetu odnosa koji s njom imaš.

Uostalom, ako uanprijed vjeruješ da ljubav traje tri godine, čemu uopće ulaziti u brak i prolaziti postupak rastave ili se osuditi na trpljenje ostalih četrdeset godina.

ozeni se nakon 4 godine pa si miran... nije mi ni jasno bas kad se neko zeni nakon manje od godinu dana poznavanja...

uostalom smijesno mi je ovo generaliziranje, kad znam toliko primjera ljudi koji zive skupa cijeli zivot

BRAVO, Mileeeeee! Eto (t)ko će nam voditi navijanje u grupi, protiv JAR, BiH i Čilea (ala sam ih posložio, ha!?)!
Ma, znao sam ja oduvek da si ti iskreni delija, za razliku od brata Roberta - koji je u detinsjtvu padao na neke jevtine fore kojekakvih generala, pukovnika, zastavnika i superhika..

Ali, opraštam mu. Bio je mladec. I ja sam nekoć, kao Titov pionir, u kući mahao zastavicom SFRJ i pevao "Po šumama i gorama"... na sveopštu konsternaciju moje bake, mame, ujaka, ujne, tetke, strica, strine... a, bogami i hauzmajstora . Unatoč sveopštem zgražanju, nisu me tukli... osim jedanput, kada sam javno izjavio da se razmišljam da li da počnem da navijam za JSD Partizan ! Ne znam da li vam se to ikada dogodilo u životu - ono, da se čitava uža i šira familija prosto poredja i da onda SVI krenu da vam udele po pljusku...ili vas povuku za uho, kosu, uštinu vam nos... ?!

*      *      *

Sad skačem sa teme na temu, ali , setih se koliko su ti naši roditelji, te ujaci/ujne, teče/tetke, bili prosto nabijeni nekakvom agresijom koju su praznili tako što su nas, klince, lemali kad god i kako god su stigli! Iskreno me zanima, da li se neki stariji forumaši prisećaju takvih iskustava, ili je moje sećanje krajnje subjektivno (mada, sećam se puno primera u kojima su "žrtve" bili moji rodjaci i drugovi)? Recimo, meni je bilo nezamislivo dignuti ruku na svog sestrića (sina moje sestre), dok je još bio klinac i pravio pizdarije. A, opet, jako se dobro sećam da sam ja, par decenija ranije, dobijao po "pedagošku pljusku" od tetke, ujaka, Babe...kad god sam to "zaslužio".  Nemojte me pogrešno shvatiti, kao, "al' su me izubijali dok sam rastao"!  Ne, bile su to retke epizode, ali su ostale doboko urezane u memoriju pamćenja.
Danas, recimo ovde, u USA, kada bi te ujak oplajvazijo po njonji, to bi odmah bio osnov za njegovo hapšenje i verovatno zatvorsku kaznu! Child abuse/molestation... whatever.
Kakva je situacija glede ovog pitanja u CRO danas?

ako generaliziraju Stendal,Flaubert,Čehov,Tolstoj i Camus;...e onda generaliziram i ja...Da li biste ikad rekli Tolstoju da ne 'generalizira'?

pa zar nije moje osobno pravo da ne vjerujem u brak?

kažem-moje pravo i moj stav;a svaki suprotni primjer vrlo iskreno me veseli...

ponavljam,moje je prevo citirati Beigbedera i njegovu čuvenu da 'ljubav traje 3 godine'...

a sve ovo govorim samo zato što mislim da predbračni ugovori imaju nekog smisla...