Upoznah jučer curu iz Japana, ima 25 godina, ime joj doslovno znači "lijepa riba", ali na japanskom naravno

... ali zašto ja to sad dijelim s vama, mada nemam običaj. Ne, ne! Nije zbog erektivnih razloga premda je nadasve erektivna cura...imali smo prilično zanimljiv razgovor.
Uglavnom: cura radi pola godine u Tokiju, iz Yokohame je, ima plaću nešto veću od 2000 dolara, radi 12 sati dnevno, putuje još 2 sata sve skupa, spava i štogod pojede i ponovo sve, nema kad potrošit lovu i gdje, a s obzirom da i živi s roditeljima i ima siguran posao, odlučila ona putovat. Kaže najprije da je bila u Kanadi 3 mjeseca da nauči tj usavrši engleski jezik i govori ga puno bolje od mene, a znate te azijate kad krenu ping-pong naglaske, ma kakvi - ova super priča... pa je odlučila otići nazad doma i nakon pola godine opet na put, ovaj put u Europu, obišla sve živo, Škotsku, Španjolsku, Francusku, Italiju, Mađarsku... i normalno Hrvatsku. I sad ja znatiželjan kakav jesam upitah ja nju je li imala kakva negativna iskustva jer putuje sama, visoka je skoro 160 i ima navučenih 50kg i dobih iznenađujući odgovor, kaže nije demagogija, u HR mi je fenomenalno, ljudi su čudo susretljivi i ljubazni, oduševljena, čak sam dao upute za iduće ljeto kud da ide jer će opet doći isključivo u HR, kaže da joj je bilo super u Firenzi, Edinburgu... ali da nigdje nije vidjela toliko luđaka i manijaka kao u Barceloni, da je lik usred neke prometne ceste s kurcem u ruci, naravno prikačenim još uvijek za tijelo trčao za njom i da je vikala HELP-HELP barem 10 puta u tih 5 dana što je provela tamo. Nisam se htio smijati, ali došlo mi je.
A vi kako te?