evo, sad sam provjerio: Samaranch je bio 1967-71 ministar sporta... to nije funkcija koja podrazumijeva ideolosku zapaljenost

mislim, a sto ne?

sad se bas ti ponasas u skladu s jugo-matricama

našla levica neprijatelja čak u jednom didi,koji mi je simpatičan upravo zbog njegovog odnosa prema Hrvatskoj u ratnim godinama,ali navikli smo,on spada u vanjske neprijatelje,i to još ide o njemu pričati čovjek koji maše ukrajinskim zastavama na meču protiv Hrvatske,pravi navijač olimpijskog duha

Malo ću iskočiti iz trenutnog toka rasprave, ali ovo mi je zanimljivije od babe Lončaruše i Francovog ministra...

Kako su djeca Splita nakon pola stoljeća oživjela gradski derbi

U RAZGOVORU za Index tri ključne osobe u radu najljepše nogometne priče u Hrvatskoj posljednjih godina, Radničkog nogometnog kluba Split, sportski direktor Nenad Pralija, trener Tonči Bašić i direktor omladinskog pogona Darko Butorović, govore o velikom uspjehu kluba iz Parka mladeži, aktualnom stanju te skoroj budućnosti, kada će po svemu sudeći ukrstiti "mačeve" s najboljim hrvatskim momčadima.

> Splitski Crveni nakon pola stoljeća opet u Prvoj HNL!?

Prvi je pred Indexovo pero izašao nekadašnji Hajdukov internacionalac Nenad Pralija sa stažem u španjolskoj i talijanskoj ligi. Pralija je svoje prve nogometne korake odradio na Parku mladeži, stoga ističe kako priliku da se Split vrati tamo gdje je nekad bio nije mogao ni smio propustiti.

"Kako je sve počelo? Braća Žužul odlučila su vratiti Split tamo gdje pripada, a vjerujte da je u to vrijeme bio na samom dnu četvrte lige, a prijetilo mu je i gašenje. Formirala se jedna ekipa, a mene su zvali da postanem sportski direktor. Budući da sam igrao tu, Split me praktički stvorio, prihvatio sam se posla i polako se počela skupljati ekipa koju vidite danas. Sve nas vodi velika ljubav prema klubu i veliko prijateljstvo i to je tajna našeg uspjeha", rekao je Pralija.

"U ovom trenutku imamo sedam bodova prednosti ispred drugoplasirane momčadi Druge HNL i stvarno možemo biti zadovoljni postignutim. Rezultati dokazuju da smo najbolja momčad u 2. ligi, međutim, ja mislim da možemo još i bolje, mora se uvijek težiti k većem. Ipak, ne želimo još nikakvu euforiju, jer u nogometu nikada nije gotovo. Bitno je da ovo privedemo kraju kako treba, a onda će biti vremena za slavlje i veselje", dodao je.

"Mislim da bismo mogli nadmašiti prosjek od osam tisuća gledatelja na domaćim utakmicama"

Treba znati kako se u gradu Splitu već osjeća euforija zbog možebitnog ulaska Splita u Prvu ligu. Na ulici se priča o derbiju Hajduka i Splita, koji će u gradu podno Marjana zaživjeti nakon čak pola stoljeća. Dug je to vremenski period, a gradu Splitu kronično nedostaje dobrog, kvalitetnog i zanimljivog nogometa.

"U pravu ste, osjeti se euforija u gradu. Evo, jučer sam bio na utakmici Hajduka i stotinu me ljudi zaustavilo da mi čestita i poruči da će dolaziti na utakmice sljedeće godine. Sretan sam jer znam da će nam svi pomoći koliko god mogu u tom projektu Split - prvoligaš. I u Hajduku su zadovoljni, i njima je to jedna dobra stvar, ipak će u Split dvaput u sezoni dolaziti i Dinamo i Rijeka i Osijek itd. U svakom slučaju, mislim da bismo mogli nadmašiti prosjek od osam tisuća gledatelja na domaćim utakmicama koji je Split imao prije 50 godina", istaknuo je sportski direktor Splita Nenad Pralija.

"Teško je reći imamo li momčad dovoljno kvalitetnu za Prvu ligu. U svakom slučaju, ekipa je vrhunski odradila ovu drugoligašku sezonu i smatram da uz nekoliko pojačanja možemo konkurirati većini HNL-a. Pazite, Split je osnovan 1912. godine i mogu samo reći kako namjeravamo dočekati 100. rođendan u Prvoj ligi. Međutim, ono što želim spomenuti jest da Split ima fantastičnu omladinsku školu. U posljednjem kolu kadeti i juniori su sa 3:1 i 4:0 svladali Varteksove, a to je nešto što im se nije dogodilo godinama. To je naša prava snaga", dodao je.

"Ne želimo igrati na Poljudu"

Posljednja bitka koju Split mora dobiti prije ulaska u Prvu ligu, a da se neće odviti na nogometnom terenu, jest ona s Gradom i HNS-om oko stadiona Parka mladeži. 'Splitovci' ne žele igrati na Poljudu, a Grad im radi probleme oko sanacije potrebnih uvjeta na stadionu za 1. HNL.

"Mi tražimo od Grada da nam dopusti da o svom trošku sredimo stadion, jer ne želimo igrati na Poljudu. Smatram da Split može i mora igrati na svom stadion i da tu leži naša budućnost. Što treba napraviti? Moramo postaviti stolice na betonske dijelove tribina, napraviti malu ložu, testirati reflektore. A što se tiče natkrivanja istočne tribine, predali smo dokumentaciju pa ćemo vidjeti što će biti. Ne mogu vjerovati da nam Grad pravi probleme oko toga."

Tonči Bašić: Možemo se nositi s prvoligaškim momčadima

Aktualni trener Splita zove se Tonči Bašić i njegovo je dijete, prošavši sve uzrasne kategorije. U karijeri je još igrao za Mosor, Varteks, češku Duklu  i rusku Alaniju Vladikavkaz. Nakon završetka igračke karijere, Bašić je šest godina bio trener kadeta i juniora stobrečkog Primorca, da bi 2006. preuzeo seniore Primorca. Potom prelazi u RNK Split i postaje trener juniora, a godinu poslije, u sezoni 2008./09., postaje trener seniorske momčadi Splita i uvodi ga u drugoligaško društvo. Danas je Bašo na pragu uspjeha karijere.

"Atmosfera u svlačionici je sjajna. Napokon imamo sedam bodova razlike u odnosu na drugoplasiranu momčad i u sjajnoj smo prilici da osvojimo prvenstvo i nakon 50 godina zaigramo u Prvoj ligi. Oduševljen sam ekipom, odradili smo sve do sada na jednom jako visokom nivou. No, dok i matematički ne osiguramo naslov, nećemo se i ne smijemo opustiti. Pokušavam igrače ostaviti na zemlji, jer jako su puno napravili proteklih godina i samo ih još malo dijeli od velike fešte", rekao je trener RNK Splita Tonči Bašić.

"Utakmice protiv Cibalije i Zadra ulijevaju nam samopouzdanje uoči Prve lige"

Koliko god dobro Split djelovao u Drugoj ligi, postavlja se pitanje koliko je zapravo kvalitetna ova momčad i ima li ona šanse opstati u prvom hrvatskom nogometnom razredu. Bašić je uvjeren da njegova momčad, uz nekoliko pojačanja, može dugi niz godina ostati članom Prve HNL.

"U pripremnom smo periodu odigrali dvije utakmice s prvoligaškim klubovima i jako smo dobro prošli. Sa 2:1 smo pobijedili Cibaliju, a odigrali smo i derbi-utakmicu u Zadru, gdje je završilo 0:0. Pokazali smo i protiv Hajduka da se možemo nositi s najboljima. Smatram da smo udarili temelje jednoj prvoligaškoj momčadi i sada je na svima nama da pokažemo sljedeće sezone koliko zapravo vrijedimo. Naravno, trebat će nam još četiri-pet pojačanja, jer Prva liga je na pragu, a ne želimo biti prolaznici, već sudionici dugi niz godina", istaknuo je trener Splita.

"Bit ću najmlađi trener u HNL-u"

Ulazak u Prvu ligu veliki je izazov i za Bašu. Ispit je to i njegovih sposobnosti. On se ne zamara time. Vjeruje u svoje sposobnosti i sposobnosti svoje momčadi: "Ja sam mlad trener, a ako se sve poklopi i uđemo u Prvu ligu sljedeće sezone, sa 36 godina bit ću najmlađi trener u HNL-u. Baš sam na završetku studija u Sarajevu i cijeli svoj život sam podredio ovom klubu, još od igračkih dana. U ovim trenucima svi zajedno bilježimo povijest, držim da imamo velike šanse i da u Prvoj ligi napravimo dobar rezultat. Nije nas strah izazova, ova momčad će dokazati kvalitetu i sljedeće sezone".

Darko Butorović: Prije par godina klub je bio nadomak propasti, a danas imamo preko 400 djece u omladinskom pogonu

Na koncu porazgovarali smo s direktorom omladinskog pogona, još jednim djetetom Splita i proslavljenim hajdukovcem Darkom Butorovićem, koji je svoju sreću poslije igračke karijere pronašao u obrazovanju mladih nogometaša.

"Prije tri godine, kada sam došao ovamo, klub nije imao niti dovoljan broj djece niti adekvatna financijska sredstva za rad. Danas pak imamo preko 400 djece. To je jedan veliki pogon, jedna velika firma, a svi koji rade, ili su bivši igrači ili su nekako povezani s klubom, što daje dodatan osjećaj zajednice", rekao je Butorović.

"Što se tiče naših kadeta i juniora, već drugu godinu igramo Prvu ligu, dobro se nosimo na sredini tablice. Evo, baš smo zadnje kolo pobijedili Varteks, 3:1 kadeti i 4:1 juniori, a to je sjajan rezultat, veliki poticaj za dalje i nama znak da jedino može biti bolje u budućnosti", dodao je.

"Nije istina da uzimamo škartove Hajduka, jer ne mogu na Poljudu uzeti svu talentiranu djecu, teško je prepoznati talent u ranoj životnoj dobi"

Blizina Hajduka veliki je problem za funkcioniranje omladinskog pogona. Realno je primijetiti kako će svaki dječak radije prvo pokušati u Hajduku, tako da Splitu praktički ostaju oni koji nisu bili dovoljno dobri za Hajduk.

"Tako ispada, ali ja sam primjer da to i ne mora biti tako. Počeo sam igrati na Parku mladeži s deset godina, prošao sve dobne kategorije i tek kad sam navršio 21. godinu, prešao u Hajduk i tamo napravio karijeru pa otišao i van. Ne može nam Hajduk uzeti svu talentiranu djecu, jer oni realno ne mogu dobro procijeniti kvalitetnu nekog dječaka u tako ranoj životnoj dobi", objasnio je Butorović.

"To je uvijek lutrija pa tako danas u našoj omladinskoj školi zaista ima talenata. Trenutno imamo jako perspektivne juniore poput Ivana Muslima i Tešije, koji konkuriraju za prvu momčad, a ima njih još dosta perspektivnih, na koje ozbiljno računamo u bliskoj budućnosti", dodao je.

"Želimo igrati na svom stadionu; četiri tisuće ljudi na Poljudu izgledat će kao sprovod, a na Parku mladeži bit će ludnica"

Koliko god pokušavao sakriti euforiju, izmakla mu je pri kraju razgovora: "Naravno da se radujemo derbiju sljedeće sezone. No, ne trebamo se mi uspoređivati s Hajdukom, on je institucija u gradu. Mi moramo gledati samo kako da napredujemo, da dođemo do ramena Hajduku. Jer vidite, ako Dinamo može oko sebe imati pet-šest klubova, zašto i Hajduk ne bi imao? Ako ništa drugo, Dinamo će dva puta doći u Split."

"Samo bi na kraju želio napomenuti kako svi držimo fige da nam dopuste igrati ovdje, a ne na Poljudu. Bilo bi šteta da igramo tamo. Došlo bi tri tisuće ljudi i izgorjeli bi na Poljudu, a da se igra ovdje atmosfera bi bila kao da je na Poljudu 10 tisuća", završio je...

eto jedne slikice... bemti internet, vise nista ne mozes sakrit...





Samaranch saluting Fascist style in 1974 http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article6791326.ece

Hm, ako sam dobro pročitao mišljenja ovdje, Juan Antonio Samaranch je uništio olimpizam...  Ja bih rekao da ga je baš - oživio.  Možda u nekom drugom obliku od onog izvornog "važno je sudjelovati", ali mi se nekako čini da je olimpizam nastavio ići onom putanjom kojom je išao kad ga je JAS preuzeo, olimpijada bi danas bila po važnosti u rangu univerzijade ili vojnih igara.  Ili, ajmo reći, cijela olimpijada bi značila u svijetu sporta koliko i nogometno natjecanje na olimpijadi znači u svijetu nogometa.

Prvo, bojkoti olimpijada u Moskvi od strane USA, pa zatim one u LA od strane istočnog bloka (minus Rumunjska)... zatim gubljenje interesa za organizaciju istih, nakon što je Montrealu od 1976 ostao dug od preko milijarde dolara (ko zna koliko bi danas to bilo što je 1976. bila milijarda)... pa onda pojava konkurentnog događaja, Igara dobre volje, koje su u mnogim sportovima bile natjecanja s jačom konkurencijom nego zadnje dvije olimpijade.  Da ne govorim o šoku Munchena 1972.  Olimpizam je umirao od iznutra, ubijale su ga same članice pokreta (volio bi jednom da mi netko objasni što je to točno "pokret" i zašto je olimpizam (ili HDZ) pokret?!?), a ne netko s vrha.

Nakon JAS-a, olimpijada je ovo što je danas: komercijalni spektakl gdje gledamo zaista najbolje sportaše cijeloga svijeta kako se ipak bore ne za novce (barem ne direktno u smislu nagradnih fondova ili čega) nego za svoju zemlju.  Natjecanja kojemu su, u svim olimpijskim sportovima osim nogometa i donekle tenisa, pretpostavljena sva druga natjecanja i prema kojemu se određuju kalendari priprema, rezultata i svega ostaloga u, bez iznimke, svim zemljama svijeta (ne propušta ga ni Sjeverna Koreja, a kamoli USA ili Rusija).  Natjecanje za organizaciju kojega se tuku najveće svjetske metropole i najjače države.  Situaciju gdje nekakvim Igrama dobre volje ili kojoj drugoj konkurenciji jednostavno nema mjesta ni u ludilu.

Uglavnom, speaking of tennis, sa pojavom JAS-a se olimpizmu dogodio ono što se tenisu događalo prije dolaska "open ere", koja nam je omogućila da Nastasea, Borga, McEnroea, Connorsa, Beckera, Edberga, Lendla, Samprasa, Federera, Nadala... gledamo po cijelom svijetu gotovo svaki tjedan u godini, umjesto da se ustajemo u 3 ujutro pratiti utakmicu Philadelphia Freedom - Washington Kastles da vidimo tko će u finalu na megdan Sacramento Capitalsima.  Ukratko, JAS je olimpizam uveo u "open eru".

E sad, ako netko misli da bi za olimpizam bilo bolje da ga nema nego da je ovakav kakav je, to je druga rasprava, i mogu takvo mišljenje poštovati.  No osobno, za JAS-a mogu reći jedino: bravo stari, monumentalan posao!

Ah, Sarajevo Bosna

Ne znam od čega da počnem - toliko je dobro i lijepo bilo ova dva dana u Sarajevu da mi je čisto žao što sam došao doma. Stoga ću ići kronološki...prvi lokalitet koji smo obišli (te uz Sajam knjiga jedini službeni dio puta) je mali izlet na vrelo Bosne - mali komadić raja. Park je prekrasno uređen, s mnogo jezeraca, kaskada i životinja, poput ovog labuda koji mi je pokušao pojesti mobitel




E sad malo o hostelu u kojem smo bili smješteni i gazdi koji je ovaj posjet učinio još ugodniji svojom nevjerojatnom gostoljubivošću i duhom. Hostel Gonzo u četvrti Novi Grad - preporučam! Smještaj je sasvim okej, ništa ekstra ali to je manje bitno - gazda Rifat zvani Gonzo će vas prosto oduševiti! Čovjek nam se stavio na raspolaganje 24 sata, sinoć je u 4 ture vozio studoše koji su išli van, i to za simboličnu cifru. Danas je nas 10 cijelo prijepodne u svom Lamborđiniju (vidi sliku u sljedećem postu ) vozio prvo u Butmir, pa potom do Zetre, također za nama smiješnu cifru. No, prvo veliko iznenađenje me dočekalo nekih 200m od hostela - nažalost nisam mogao ulaziti ljudima u dvorište pa se ne vidi jasno, ali u onom crvenom krugu su, među ostalom odjećom, dva ručnika Hajduka

Putem do hostela smo prošli i kraj Grbavice, pa se i to uslikalo iz busa

Poslije se malo išlo do centra, gdje sam jednostavno morao uslikati pogled sa Čaršije, te putem natrag i famozne zelene trotoare



Sad tek vidim da nisam rotirao ovu zadnju sliku, ali nebitno...to je to što se tiče prvog dana, ono najbolje tek slijedi...