ostao sam jučer dužan (Kajboju i svim zaiteresiranim) dati viđenje odnosa arKitekta i javnosti na temu realiziranih projekata...
dakle,nije za očekivati da pretežiti dio građanstva prihvati suvremene i lijepe projekte jer su im jednako nerazumljivi kao,štajaznam,Bachova glazba,Bergmannovi filmovi ili Audenova poezija.Da se ne lažemo,to je tako.'Problem' je međutim utilitarni dio arKitekture zato jer ona neposredno 'služi' tim istim narodnim masama koji je dnevno koriste i koji je se u dobrom dijelu i -gnušaju.I sad tu dolazi u pitanje 'korisnički' dio arhitekture ili njena funkcionalnost,a koja upravo i u 'spornim' i uvelike od javnosti osporavanim građevinama (npr. baš Gradska vijećnica u Zg ili centar G.Pompidou u Parizu) blista u punoj vrijednosti!?
No ljudi ni to ne prepoznaju i nisu svjesni da im je arKitekt (osim sjajnog oblikovnog rješenja) ponudio i idealne uvjete za rad,za stanovanje,ili za funkcioniranje muzeja,...
Slično je i sa urbanizmom Novog Zagreba koji zadovoljava sve elemente stručne,akademske i profesionalne izvrsnosti ali ljudi ga baš i ne doživljavaju takvim.Pretpostavljam da je u pitanju faktor vremena jer već moji vršnjaci koji su odrasli u Sopotu rado traže stanove u tim kvartovima i prepoznaju važnost zelenila,biciklističkih staza,drveća,blizine škole ili vrtića te relativno solidna projektanstka rješenja.
SumLjam da će jedan dida reći nešto loše o Mamutici ili Travnom...?
[uredio bojangles - 03. svibnja 2010. u 09:34]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age