hej mrkvinjo,čekaj sad,genijalni umjetnici ne moraju nužno biti ni nemirni,ni mušičavi,ni neprilagođeni...rekao bih da su to predrasude o njima...i-
generaliziranje?
evo recimo Nick Cave,a mogao bih nabrajati na prste obje ruke,doslovce ima u najmu ured (da,ured!,radni stol s telefonom i kompjuterom)gdje odlazi i radi (tj.sklada!) svaki dan od 9-17 sati. On ne sklada polupijan i drogiran za šankom kako se to globalno zamišlja,već provodi svoj radni dan isto kao Nikica Mudrinić ili Ivica Todorić.Toliko o 'umjetnicima' i njihovu pravu na generaliziranje,koje se meni ne dopušta?
no da,iako nisam ni izbliza genijalan,sklon sam nemiru,mušičavosti,melankoliji i tvrdoglavosti.(Znaš ti mene-jebo ja sebe!).Trudim se ne podvaljivati moje stavove kao opće no možda to ponekad tako ispadne,ne znam ni sam...Ne mislim previše o tome jer ipak ja potpisujem sve što ovdje napišem pa mi se čini da ipak ja stojim iza neke misli a ne 51% ljudi.
Možda je
problem i u percepciji neke pojave ili fenomena,možda je moja perspektiva drukčija?
A misli o braku zapravo i nisu samo moje,dijelim ih (osim s Tolstojem,Camusom,Cohenom ili Arsenom Dedićem) i sa nekolicinom bliskih prijateljima, čija su iskustva također podloga za takva razmišljanja.Tako da eto ja glavom i bradom,doista mislim da je brak kako ga poznaje većina planeta,dakle brak baziran na katoličkoj tradiciji, nešto doista preživljeno i nešto što u svojim temeljima treba nužan remont...
No dakako,ne sporim drukčija iskustva i razmišljanja,dapače!
[uredio bojangles - 10. svibnja 2010. u 12:14]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age