Jednoga dana bog je prosuo s neba punu
kutiju novih sjajnih spajalica i zatim
razasuo na zemlju hrpu papira, raznih,
bijelih, neispisanih, spajalice dva po dva
hvatale su, po redu, htijući spojiti ih,
nastale tad su knjige, leptiri, i nas dvoje.

Zahode, pjevat o tebi hoću,
slavnija rupo od svake rupe,
usluge tvoje danju i noću,
čekaju golo rumeno dupe,
muhe što oko tebe se kupe
kolo su drevnih, usranih Muza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode, vrli kraljevski trone,
do tebe stope katkad su teške,
kad vjetrovi se kroz crijeva gone
tad plaćaju se najmanje greške,
i car ti ponizno prilazi, pješke,
riješi se tada svih carskih uza;
počast ti daje i moja guza!
Primi je blago, dobrostiv budi,
neka je tvoje naručje stiska,
osrednje tovno govno ti nudi,
kao oboa trubeć, bez piska;
najljepši ukras tebi je driska,
a prdac njoj je tek anakruza;
počast ti daje i moja guza!
Ti stihova si knjižica cijela
i svatko može seruć pročitat
na zidu tvome sabrana djela;
čija su? to i ne treba pitat,
guzobris svaki jedan je citat
a sraćka sonet dirljiv do suza;
počast ti daje i moja guza!
Otmjeno tebe zovu i WeCe,
i klozet za Gospodu i Dame,
koliko tu se začelo djece,
mekši si ti od najmekše slame,
parfemi tvoji leptire mame,
i one dugih i kratkih bluza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode vječni, zahode javni,
kako je divno u tebi kenjat,
biti nastavljač, mali, a slavni
vječnoga sranja što neće jenjat,
sve će se, govno neće se mijenjat,
ti si mu carstvo, čmar mu je ćuza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode poljski sa šupljim srcem,
ne može tebe nitko prešišat,
pozdravljam tebe dvostrukim prcem,
u rupu srat ću, u zrak ću pišat,
možda ću katkad u mraku zbrišat,
prekratka ti je hipotenuza;
počast ti daje i moja guza!
Zahode sretni, izvore znanja,
živjet ćeš vječno, sve dok je sranja!

Provokatore,
ne mislim nista o Ujevicu...mada uopsteno znas moje misljenje o "poeziji", a to je da to pisu nesretni,nedojebani i donekle izkoznakojihrazloga iskompleksirani ljudi, koji u 99% slucajeva tuguju za nekom ribicom, ili tuguju za mladoscu, ili negde iz toplih BG,ZG,NY stanova lamentuju o "rodnom kraju", negde u provinciji (pod ovim provincija ne mislim nista ruzno, naprotiv!).
Jedine "prave" poezije za mene su decija i ona poezija koja se kasnije "uglazbi", sve ostalo je "sviranje kurcu"...
Naravno, opet cu ponoviti veliku mudrost mog kolege sa posla koji (izmedju ostalog) i za pesnike kaze da oni "zive dzabe".
Ne mora da znaci da sam u pravu,ali to je to...malo preterano mozda, ali...

Marusicu,
dobro je da uz "poemu" nisi stavio i onu prigodnu slicicu iz "Irish puba"

Ne bih se baš složio...  Poznavao sam čovjeka (obiteljski prijatelj) prilično obrazovanog, ali je valjda imao višak nekakve kreativnosti i vremena koje je prebacio u pisanje. U njegovom radu ima prisutnog humora npr. - ne mora nužno biti tuga, kompleksi ili nekakva melankolija. Danas čak jedna osnovna škola po njemu nosi ime, normalno je živio i zarađivao kao profesor, a pjesništvo mu je bio hobi.
Naravno ne kažem da je to pravilo... nekima je svrha živjeti džabe što kaže tvoj kolega, moguće da se radi o većini, ali oni mogu po zanimanju biti i zidari pa tražiti kome biti podobni ili prihvatljivi. 

A opet neki poput Ujevića su živjeli bez ikakvih političkih angažmana, želje za društvenim dokazivanjem ili nametanjem svojeg stava i životnog stila. 

Zaključak: Ujević je ostavio puno toga svima nama u nasljeđe mada je živio i umro kao pijana sirotinja. Prije bih rekao da dosta mladih generacija džabe postaju pismeni na račun velikih književnika i umjetnika.

Dejane ako ti nemas slifa za umetnost nema potrebe da umetnike nazivas nedojebanim tipovima koji sviraju kurcu
uostalom vrhunska umetnost zivi vecno a pisanija forumasa dok traje arhiva...

umjetnost ili tocno poezija nije najbitnija stvar u zivotu covjeka ali bih usporedio to sa dobrim crnim vinom sto si covjek voli priustiti uz obican nacin (pre)zivljenja tjekom zivota - kao neizbjezan faktor...jedna fina i relaksirajuca zanimacija za dusu i mozak...jedan "luksuz" ili "privileg" sto covjeka odvrne od surove i cesto puta "sive" realnosti...

Slazem se...otprilike.
Ja sam, kao sto sam vec napomenuo, samo dao svoje misljenje i rekao sam odmah da to ne mora biti tacno...
 Licno, nemam nista protiv umetnosti i "umetnosti", ali neka iskustva, odnosno istorija mi itekako daju za pravo... nisam ja nikakav mrzitelj umetnosti, dalekobilo, jedino sto vise volim da uzivam u pravim "opipljivim" delima, kapiras?