Bojane, koji si ti revolucionar!! 

Moram se ovdje ubaciti, i ponoviti svoju frustraciju, koju sam čini mi se već izrazio tamo u onoj oriđiđi birtiji, s ovim diskusijama poete vs. gremlini, a to je da obje strane odbijaju naučiti nešto od one druge.  A imali bi puno toga za naučiti.  Evo na primjer, u ovoj konkretnoj diskusiji o ovom konkretnom pitanju, moram reći da je Marušić potpuno u pravu.

Vrijednost, i ja bih je tako nazvao, ljepota interneta i foruma jest upravo u toj, neki bi rekli demokratizaciji, neki izjednačavanju, neki otvorenosti.... nazovi to kako hoćeš, možeš i "gremlinizaciji".  Ne mogu ti reći točno tko je to odredio, ali znam kada je "određeno" da je tako - tamo negdje '93, '94.

S ponosom mogu reći da sam bio on-line svjedok tom procesu čak i prije nego je postojao World Wide Web kao takav - da sam bio ushićen gopherom (ko ne zna šta je gopher nek prestane pisati ovdje!!); pao na guzicu kad sam se telnetom spojio na kompjuter drugog sveučilšta; kad sam s ushićenjem trčao u profesorov kabinet nakon što sam email poruku poslao oko svijeta kroz UK, Nizozemsku, Južnu Afriku, Japan i natrag u Ameriku i izmjerio da je put trajao točno 4.7 sekundi, što je on dalje koristio u svim svojim predavanjima; da sam bio zabezeknut lynxom, tekstualnim browserom i nevjerojatnom lakoćom dolazaka do više informacija pomoću tih takozvanih link-ova; da sam mislio da živim u epizodi StarTreka kad sam prvi put koristio talk; da sam doživio Stendahlov sindrom kad mi je kolega na faksu pokazao grafički  browser na Windows 3.1 i kad se na njega, valjda da bi efekt na mene bio jači, učitala slika Trakošćana malo veća od ovog avatara sa strane, i to vrtoglavom brzinom - za manje od dvije minute!  Također sam ponosni primatelj prvog spam maila u povijesti - neka advokatska firma iz Arizone je mjesecima skupljala email adrese po internet 'grupama' i 'listserv-ima' (neke preteče foruma gdje su email adrese bile korisnička imena, potrebe za nekakvim nickovima ili privatnošću jednostavno nije bilo niti je itko o tome razmišljao) i onda poslala kratki mail nudeći svoje usluge.  Znam da se tom mailu čudio ko pile dreku, i bio svjedok višemjesečnom gnjevu cjelokupne internet populacije koja je brojala, ma sigurno preko sto tisuća ljudi.  To je uzdiglo do tada čisto akademsku diskusiju o tome treba li dozvoliti komercijalizaciju interneta ili ne, a na tu temu sam i sam napisao manji rad, "papir" što ovdje kažu, a na koji sam vjerojatno najponosniji od svih svojih ostvarenja tokom studentske karijere.  Sam sebi se čudim koliko sam točno neke buduće stvari predvidio, mora bit da je duh Nostradamusa bio u meni tih dana.   Eh, da znaš kakav sam ja "gremlin" bio tada!

Dakle, lomila su se koplja oko nekoliko pitanja.  Dozvoliti ili ne prisput internetu osobama, fizičkim i pravnim, izvan sveučilišta, znanstvenih i vladinih institucija?  U to vrijeme, naime, većina ljudi koji su završili faks su izgubili pristup internetu, kako se činilo, zauvijek...  Dozvoliti ili ne biznisima da budu na internetu?  Ako im se i dozvoli da imaju stranice, treba li im se dozvoliti da preko njih direktno nešto i prodaju?  Većina kompanija koja je onda bila dovoljno velika i bogata da postavi svoju web stranicu je bila dovoljno obzirna da na njih ne stavi nikakve pokušaje da se nekome nešto proda.  Ili, o heretika koji se usude i to predložiti, dozvoliti nastanak firmi koji će naplaćivati pristup internetu??

E sad, vjerovao ili ne, glavni argument PROTIV otvaranja pristupa internetu ljudima van fakulteta i sličnih institucija je bila upravo, da iskoristim tvoj termin, "gremlinizacija".  Jer, koja obscena ideja da se takva dragocjena stvar kao internet koristi za bilo što osim akademskih istraživanja i diskusija - kakve vijesti, kakvi sportski portali, kakve email poruke između poslovnih suradnika ili prijatelja?!?

No, prevladao je onaj drugi argument, kao što svi vidimo,  A to je da je ljepota i najveća vrijednost interneta upravo u toj demokratizaciji, kako se to onda govorilo - izjednačavanju, ogoljivanju osoba i kompanija do samih osnova.  "Mom and pop store" je mogao biti na jednakoj nozi ko i najveći trgovački lanac.  Cigan iz Rume je mogao ravnopravno u diskusiju sa sveučilišnim profesorom, Papom, s kim bilo, i uopće ne bi bilo bitno ni što je Cigan, ni što je iz Rume, ni što nema tri razreda osnovne - ostale bi samo ideje i argumenti.  Moj blog bi mogao biti na jednakoj startnoj poziciji kao i New York Times, pa nek ljudi biraju, a ne da ostanu uskraćeni za moju briljantnost samo zato što NYT ima novaca i mašineriju a ja nemam.   Znanstvenik bi svoje teorije mogao testirati i čuti argumenta za i protiv, a pri tome ne bi imao pojma da li je kritika ili pohvala došla od Stephena Hawkinga ili nekog tamo provokatora iz selendre.  Ajme ljepote, utopije čak, mjesta gdje nečije mišljenje ne bi zamaglile predrasude drugih, gdje ne bi uopće bilo bitno TKO govori, nego samo i jedino ono ŠTO se govori...  John Lennon bi mogao prestati Zamišljati, njegov Imagine bi postao stvarnost, makar i samo virtualna.

Eto, dakle, to je internet, i forum na njemu.  To je njegova bit i ljepota.  Da na njemu imaju pravo bit i arkitekti i rukometaši i seljaci i građani i kako god hoćeš i da jedni s drugima razmjenjuju mišljenja bez obzira na svoj BBB. (Ne, nema veze s modrim dečkima, znat će Bojan s čime ima.)

Dakle, onima koji su odrasli s tom idejom, koji internet niti ne poznaju u bilo kojem drugom obliku, koji nisu bili svjedoci onog previranja ranih i srednjih 90-tih, ideja da bi netko mogao imati "svoj" kutak interneta ili foruma, gdje bi se oni trebali suzdržati od kritiziranja i komentiranja, pa i podjebavanja, je jednostavno apsurdna, nepojmljiva.  To je kao da netko pokušava lastavice nagovoriti da ne lete na jug, Zemlju da se prestane vrtiti oko svoje osi, rijeke da ne teku...  Jer to bi bilo pobijanje samog bitka tih stvari.


Naravno, s druge strane, misterija mi je što se i "gremlini" ponašaju kao da od Bojana, profe, dide, iana i tako dalje nemaju što naučiti i što ih napadaju, kako sam već jednom ovdje i primijetio, bez ikakvog takta ili otvorenosti drugačijim idejama i pristupu životu.  Ali dobro, o tome je već ovdje rečeno i previše pa ja neću duljiti.