Kauboj je napisao/la:
Mene su ije i je naučili tako što su mi objasnili da samo trebam tu riječ reći na ekavici i slušati je li e dugačko ili kratko. Recimo:
Cveeet, Cveeeeće, ali cvetovi. Dakle, cvijet, cvijeće, cvjetovi. Beeelo, belina - bijelo, bjelina. Mleeeko, mlečni - mlijeko, mlječni. I tako dalje i tako bliže.
Danas vjerojatno školarci ne znaju/ne čuju srpski pa su zakinuti, valjda uče napamet, šta li.
Što se č i ć tiče, to ne znam kako sam naučio, ali sam naučio, i sad mi bode oči kad netko to napiše krivo. No s druge strane, nikad nisam skužio zašto nismo ko Slovenci po tom pitanju - ja ne znam niti jedan slučaj osim spavačica/spavaćica gdje promjena č u ć ili obrnuto mijenja značenje riječi. Koja svrha onda imati dva tako slična glasa i praviti takvu nauku oko njih kad je razlika potpuno nekonzekventna?
Možda je nekonzekventna u značenju, ali nikako nije u zvučenju jezika...