pa kaj nije tako?

često se pitam kako izgleda jedan običan 'radni' dan Janice Kostelić (ili Gorana Ivaniševića...)

ne žimku, gdje je poveznica?
sport-nema usporedbe, mislim da se čak ni ti ne bi drznuo uspoređivat pola tuceta olimpijskih zlata sa ono nešto turnirčića što ih je JC poosvajala, pa bio to i tenis.
privatno-JC je bježala, vraćala se, ponovno bježala pa se sa roditeljima prepucavala po novinama, uglavnom cirkus colorado. janica je rekla: "dosta mi je, odlazim" i od tada uglavnom izbjegava medije, sa roditeljima je u dobrim odnosima, živi normalan život skromne, dobro odgojene mlade žene, kojoj smeta da baš svaki njen korak prate senzacija gladni novinari. ne bih imao ništa protiv da moja kćer završi kao JK (kao JK u civilu)

ne znam,meni se čini da Janica nije u najboljim odnosima s ocem i čini mi se da je u Mugebu zapravo pobjegla od njega.Kažem-čini mi se.

S druge strane,znam jednu anegdotu koja dosta govori o njoj,a upravo ta anegdota ide u prilog mojoj nekoj (kaže Moira,'ispovjedničkoj') skepsi prema njenom snalaženju u 'životu nakon sporta'...a istinita priča kaže kako je još davno JK mom prijatelju u 4 oka u suzama priznala 'kako je glupa i neiživljena',te u suštini zapravo prazna i nesretna,bez obzira na silna zlata,priznanja,novce i nagrade.Ne znam je li se radilo o stvarnoj tuzi ili samo o PMS-u,ali priča je istinita.

Ja svoje dijete NIKAD ne bih usmjeravao tim smjerom,jer čini mi se da ona nikad neće nadoknaditi blagodati normalnog i konvencionalnog odrastanja i socijaliziranja.

Po meni je idealan izbor što s tiče sportske karijere i života nakon nje odabrala obitelj Ančić.Mario sutra može sa svojim životom što god hoće.Meni osobno,kad je vidim kako po mugepskim kafićima sjedi i bleji u daljinu,...Janica djeluje pomalo izgubljeno.

No tko sam ja da im držim lekcije?

Ne znam zašto se svakih 2-3 mjeseca tako duboko zabrineš baš nad sudbinom J.K.
Malo znam o privatnim životima sportaša, pa da sad krenem s usporedbama, no po tebi ispada da je Janica za razliku od ostalih vrhunskih sportaša i sportašica posebno zakazala, jer su svi ostali uz hrpe medalja i mjesece provedene na putovanjima po svijetu, uz znanje nekoliko jezika bez problema stigli odsjediti i dobar staž u školskim klupama.
Nekako mi ta teorija i ne drži vodu.
Meni je ona izgledala, zvučala i djelovala skroz normalno, staloženo, pametno, čvrstog karaktera i dok je aktivno skijala i sada. Jedino s čim se je uvijek teško nosila, i gubila strpljenje su mediji, što joj po mom sudu samo donosi još jedan plusić u ocjeni njenog zdravog razuma. 

čuj Moira,uopće ne mislim da je ona 'posebno zakazala' već Janicu naprosto vidim i srećem skoro svaki dan dok Ivu Majoli,Paula Gascoignea,Ismeta Hadžića,Scottie Pippena,Antoine Walkera ili Marka Mlinarića zapravo vrlo rijetko.Mnogo je sportaša koji su više ili manje,po meni,naprosto izgubljeni u životu 'nakon sporta'.

uostalom,spomenuo sam u istom kontekstu i Gorana Ivaniševića,ne jednom i nikako ne (po meni) u pozitivnom kontekstu...a Goran je,kao što znate,bio moj sportski fetiš par ekselans,u kategoriji samo sa Tonijem K.

Janicu sam sada spomenuo jer sam pročitao što se desilo Jennifer Capriati i jer slutim (slutim,no ne mogu znati) poveznice njena života i života Jennifer Capriati:
a) rani uzlet u zvijezde
b) spartanski odgoj
c) stamena figura oca u sjeni
c1) tiha i pokunjena majka u još dubljoj sjeni
d) nedostatak klasičnog obrazovanja
e) izostanak normalnog odrastanja s vršnjacima
f) rani susret s velikim novcima

Poveznica među njima dakle ima,no naravno da JK nije jedina o kojoj bi se dalo raspraviti u ovom kontekstu.

Ovo kako ju ti opisuješ zvuči ko da se radi o nekom napuštenom, nepokretnom, siromašnom i starom biću, a ne o osobi od dvadeset i kusur godina s dovoljno love za sebe i unuke, s bogatim životnim iskustvom i slobododnoj da sama odlučuje što će sa sobom.
Idealne obiteljske odnose nema niko, sumnje u vlastite životne odluke u nekom trenutku ima svatko. Zar bi joj drukčiji životni odabir automatski garantirao apsolutnu sreću?

Ona se profesionalno u životu bavila onime što voli,  možda se tebi čini da nije tako, no to uspijeva manjini. 

Predmnijevam i utvaram si (he,he) da Janica nema ništa više ili manje egzistencijalističkih problema od prosječne mlade osobe.
Mada, biti svjetski i olimpijski prvak, a u isto vrijeme zvijezda viceva o ružnoći sigurno nije jednostavno.

Mo,nikako se ne slažem s tobom

mislim,no to ne mogu znati,da skijanje nije bilo njen izbor već izbor njenog oca

također,mislim da je apsolutno NENADOKNADIVO i NEPOVRATNO IZGUBLJENO vrijeme koje nije provela u osnovnoj i srednjoj školi,mislim na vrijeme u školskim klupama,te s a svojim vršnjacima po tulumima i terevenkama...Mislim,no ni to ne mogu znati,da se takvi ljudi (poput Janice i mnogih drugih) NIKAD normalno ne uspiju uklopiti u nešto što konvencionalno zovemo 'normalan život'

a kad me već pitaš,da, meni JK stvarno djeluje prazno i nezadovoljno,svaki put kad je vidim na Korzu

meni osobno,obitelj Ančić i njihov način odgoja i usmjeravanja Marija,djeluje kao nešto puno kvalitetnije i bolje...uostalom,Marijo je danas sposoban za sve...a ja naprosto nisam siguran za što su danas sposobni Janica ili Goran Ivanišević.