bojane, u vezi coelha se naravno potpuno slažem, ali ja ipak vidim "opasnost" da će coelho dobiti mjesto u književnoj povijesti koje ne zaslužuje upravo zbog komercijalnog uspjeha ne samo "alkemičara", koji po meni je "kič" sa gledišta da je a) većim dijelom plagijat "malog princa" i b) jeftina ezoterika, dakle knjiga koja se odlično "snašla" u desetljeću ezoterike (90ih) i c) knjiga koja ne nosi bitnu poruku ili neku opservaciju društva, nekog vremenskog doba ili nekih događaja

iako mislim da je ta knjiga "kič" svakako bi je preporučio nekoj osobi za koju recimo znam da u toj "komercijalnoj nezahtvjenoj ligi" obično čita još veći kič pa bi toj osobi to predstavilo neku vrstu "napretka" jer se ta osoba vjerojatno ne bi nikad sama usudila kupiti knjigu zahtjevniju, neki klasik jer osobe koje vole taj "kič" takve knjige ne shvaćaju jer se previše moraju truditi. dobre knjige su obično "teške" za čitati. uz dobru knjigu čitaš i istodobno razmišljaš u sebi o tome. za ljubitelje "kiča" je to možda prezahtjevno pa bi možda prije zaspali uz takvu knjigu nego išta drugo. zato mislim da je tržiste danas tako da na površini, dobro dostupno imaš kič a da dobro štivo moraš uporno tražiti ili o njima saznaješ preko dobro upućenjih izvora, poput stručnih časopisa, dobrih emisija o literaturi ili izravno od nekih boljih kritičara (iako je i to uvijek subjektivno).

ja sam "alkemičara" čitao i nije mi krivo vremena što sam potrošio na to. poruka je jasna ali i jeftina, nezahtjevna. no jasno u usporedbi s drugim knjigama drugih pisaca razlika je ogromna, po načinu pisanja i po samoj poruci pa i motivu pisca. hendikep današnjih pisaca je da rijetki danas mogu napisati knjigu u smislu priče/odvijanja koja nosi poruku bitnu za društvo kao nekad, a da se pri tome obvežu ne koristeći neke suvremene događaje ili primjere da učvrste svoje stajalište i prenesu dojam tako da ne ispadne subjektivno i jednostrano. drugi hendikep je po meni da izdavači diktiraju književnicima a ne obratno. ponuda je zbog komercijalnih razloga prevelika, pretrpana i nezahtjevna. letvica za ulaz u književničke vode je preniska.

time želim reći da je nekad bilo malo pisaca, unatoč malom broju oni su bili utjecajni i kvalitetni a oni bez talenta i "poruke" su čitali te iste pisce jer su i izdavači i oni sami znali da bolje ne mogu pa su manje više odustali. u književnosti je danas puno čega slično svijetu glazbe, gdje industrija škilji na profit pa je kao posljedicom toga preplavila "tržiste" svime i svačim da generira lovu pa se dogodi da uz dobru reklamu i pametno samoisticanje nekih pisaca (uzmi samo "životnu priču" coelha) knjige budu forsirane na hrpu ljudi bez velikih zahtjeva i tako knjiga po knjiga, pisac po pisac knjiži uspjeh veliki kod široke mase sa knjigama bez duše i težine.

sa ovim zadnjim rečenicama sam ukazao i na prednosti ove profesije odnosno industrije koje ne potiču baš kvalitetu, više kvantitetu ponude a ona ne određuje ono prvo. stvar koja je pozitivna je da su ljudi opet "otkrili" knjige, nisu oni primarno krivi što u tom "svijetu" neki nude pogrešno štivo i isticaju lošije predstavnike te profesije. ali to i ne čudi kad vidimo da se po tom principu utjeca na ljude općenito kad je u pitanju profit/zarada. tv ponuda, internet kao svakodnevnica etc. više informacija nego što se može/treba probaviti a tako malo korisnoga. kvalitetu nam nitko neće nuditi, moramo je sami naći kako stvari stoje. nije za očekivati da će nam različiti mediji učiniti "uslugu" da nam nude što je zahtjevno i kvalitetno, prebrzi i prepohlepni su da bi si uzeli vremena da nam učine tu uslugu.