novi izazov je stalno ukazivanje na mane i degeneričnosti u društvu, ne samo u europi nego u cijelom svijetu.
bavljenje nekim svjetskim destinacijama koje su u knjigama nedovoljno taknute, poput recimo jedne afrike i stanja tamo i kako dalje. kao jedan primjer. dobar pisac ima dobru imaginaciju, a ako ima i nos prepoznati bilo vremena i gdje "škripi" onda mu neće biti ni teško nešto pametno i korisno napisati, jer ima a) sav alat uključujući primjere b) talenat dočarati to u riječima drugima i c) ukazati na teme kojih se dnevnici i vijesti samo površno taknu

ukazivanje na iminentne opasnosti u svijetu raznih priroda odnosno na sve loše što se izrodilo iz svega onog što je već "riješeno" i opisano. moglo bi se ići u post scriptum realizaciju opisivanja kapitalizma i njegovog odjeka na društvo danas kad je djelomično kapitulirao jer je temelj kapitalizma pohlepnost. ona ista pohlepnost u kojoj su se na kraju zamrsli i preko koje su pali jer nisu znali kad je dosta a.k.a. "the big theft theory". opet samo jedan primjer, ali prilično svjež i kojeg smo svi manje više osjetili.

po meni su danas pisci/književnici potrebni koji će se obraćati svojim knjigama čitateljima/društvu u potrazi za uspostavljanjem ili vraćanjem starih dobrih vrijednosti kojih je sve manje i manje i zbog kojeg sav svijet polako ali sigurno ide u "honduras"...
tko to ne vidi i osjeća, po meni živi u stanju negiranja svega što se zbiva oko njega...

samo jedan primjer. dobri pisci će birati korisne teme dok će drugi dio, ona siva većina ostalih i dalje biti pijuni industrije i pisati zapravo nebitne stvari za ljude koji knjige "konzumiraju" kao hranu i svoje slobodno vrijeme kao neki primjeri, površno. složili smo se da ćemo ono što u knjigama tražimo morati tražiti na tržištu kao iglu u sijenu jer je teško prepoznati ono što tražimo i što je vrijedno u "šumi šunda i kiča".

pa ne idi toliko široko s temama...jer stvar je vrlo jednostavna:

a)najveći misterij i najveća inspiracija i onda i danas i ubuduće bile su žene, i ljubav.

leitmotiv Tolstoju,Flaubertu,Stendalu,Bulgakovu...danas Fowlesu ili Barnesu.

b)drugo egzistencijalno pitanje,neriješeno onda kao i danas:apsurd i tjeskoba života.

leitmotiv Dostojevskog,Kafke,Fitzgeralda,Camusa,Salingera,Ibsena...a danas Palahniuka recimo. 


Kakvi crni kapitalizmi,komunizmi i kurci palci...nema to veze sa životom.

Ono o čemu pišu u jednom vremenu Sartre,Camus,O'Neal,Ibsen,Kafka,Fitzgerald,D'Maupasaint ili u drugom vremenu Franzen,Krleža,Fowles,Marques-POTPUNO SI ISTE TEME!,i neovisne od od društvenih sistema unutar kojih su napisane




pa to je to... sto tu ima novog? Neke nove ideje, koja odusevi toliko da pozelis otic na ulicu podignut barikadu?
Moze se reciklirat stara tematika na nove nacine i to je to...

pa i nije baš tako,ne slažem se...svaka nova dobra knjiga o ljubavi je posve nova i drukčija...'Ana Karenjina' u odnosu na 'Madame Bovary' je posve novi svijet i novo iskustvo...kao i što je 'Majstor i Margerita' opet nešto novo i drukčije,...a sve te knjige govore o istoj stvari zapravo.

što bi tu i trebalo biti novog?pa ljubav kao takva je uvijek nova i drukčija.

isto tako govorimo li o temama egzistencijalizma,ima li u osnovi kakve razlike između Kafkinog Jozefa K,Salingerovog Holdena ili Camusovog Mersaulta?Pa gotovo da i nema,rekao bih da razmišljaju o istoj stvari.A svaka od tih knjiga je fenomenalna,i nova,i drukčija!

Evo ja sad sreo susjedu, vraća se odnekud s punim rukama torbi, i kaže da je bila u Christmas shopping izletu u nekvi Canton...

jebateled,kad promislim,pa i ova kavana je temeljena na istim stvarima kao i svjetska književnost!?

1)žene 2)apsurd i besmisao života 3)nogomet

zaboravio si hranu

Rusty,da ne čekaš bez veze-noćas nema 4at4