Ne ne, protekcionizam je itekako svojstven profesorima, znas to i sam kroz primjer njihovog odnosa do onih boljih i do onih slabijih ucenika. Uvijek su bolji ucenici miljenici profesora.

Kada sam pitao mamu zasto je to tako, a ona je bila profesor slikanja odnosno umjetnosti dugi niz godina, njeno objasnjenje mi je poprilicno blesavo... kao, pa tako profesor stimulira onog boljeg da bude jos bolji, a onog slabijeg da se popravi... dakle po tim pedagozima, profesorima, ispada da su dvostruka mjerila stimulacija... mozda ako se ide sa pretpostavkom da ce slabiji ucenik, a nakon sto vidi kako se profesor odnosi do boljih ucenika, uciti i uciti da bude bolji pa da se i prema njemu profesor odnosi kao prema onim streberima, dakle da ga mazi i pazi....

Kad sam pitao ujnu, koja je profesor matematika, ujna zasto imas poseban odnos prema onim boljim ucenicima, imas neke vannastavne aktivnosti sa njima, sva si slatka i mila prema njima, zena mi iskreno rece, zato sto i meni dizu prosjek uspjesnosti a jos ako ih vodim po takmicenjima pa i osvoje neku nagradu, ja cvjetam od zadovoljstva.

Dakle, moja mama pokusava meni muljati, mosh misliti.

E vidiš Dimni, to ti je u HR školstvu postao mač sa 2 oštrice. Recimo, hrpa djece u OŠ koji su u moje vrijeme bili "življa djeca" s jednakim pravima i obvezama, danas se tretiraju kao "hiperaktivni" ili razne određene kategorizacije "različitosti" od standarda. I takvoj djeci se posvećuje više pažnje, profesori oko njih "gube" vrijeme koje realno ne gube oko ovih "normalnih". Svašta im se dopušta, postoji kategorizacija nekih koji mogu slušati i učiti samo određene predmete od prvog razreda već. Pedagoška služba se bavi isključivo "problemima" takve djece, ravnatelji se bore za takvu djecu, a profesori tj. nastavnici u svojoj plaći na kraju mjeseca imaju bonus za tu djecu. Neka me Konf ili netko tko radi u školi ispravi ako griješim. Ali danas pametniji i bolji učenici trpe na račun ovih "hiperaktivnih".

Joj da, hiperaktivna djeca, ili razmazena derista... imam prijateljicu koja ima nemoguce dijete, mali ima tri-cetiri godine i nemoguc je, on kad je u prostoriji moras sve ksloniti sa stola, zakljucati macku i psa, napisati oporuku jer mali je u sobi!

Razmazeno deriste, ali njegova mama meni prodaje pricu kako je on neka posebna grupa hiperaktivnog djeteta, i za njegovu hiperaktivnu narav, nema lijeka, a tako je sladak, ma pusti ga pa sta ima veze sto ti je oborio tv na pod i slupao katodnu cijev, ajde bogati, on je mali slatki vidi ga kako je sladak, andrej nemoj macki cupati repic, to je slatka maca, mazi macu, ne ne nemoj joj kopati oci, jako kako je sladak, on je hiperaktivan znate...

On je kreten. Razmazeni kreten.

Profesori se obično više bave talentiranom i problematičnom djecom, a oni u sredini ostanu neprimjetni, često im ni imena ne znaju. Ali ne bave se problematičnom jer im je to fora, već jer moraju, ne mogu ih samo tako izbaciti iz škole, a  sigurno ne dobivaju nikakve specijalne dodatke na njih.

Dimni, reci radije da su roditelji kreteni, dva djeteta od istih roditelja nisu jednako dobra i poslušna, ali veliki je raspon od malo življeg klinca do onog koji maltretira sve oko sebe kako bi dobio pažnju pa makar i u obliku špotancije.

Dodju i kod mene roditelji sa takvom djecom pa ih u sekundi smirim, znaci nema skakanja, razbijanja, obaranja, lupanja. Djeca imaju posebnu prostoriju za igru a ako zele pogledati neki crtani film prvenstveno moraju srediti tu posebnu prostoriju za igru.

Naravno, nekim roditeljima se to ne svidja jer izgleda uzivaju u svom hiperaktivnom djetetu pa im dosadno ako se npr ne razbije tanjir casa ali im tu ne mogu pomoci. Takvima preporucim da ili ostave djecu kod svojih roditelja ili da se druzimo vani gdje za djecu ima milion hektara prostora za razbibrigu.

Dobri rezoni od Dimnog.

imaju moji frendovi sina od 5 godina kojemu je glavna fora sve porušiti na pod. malog naravno ne discipliniraju na nikakav način... kad dođu kod nas, ja malog odma pošaljem na trampolin nek se tamo izmori, pa je poslije mirniji. a njegovi roditelji ne da ga nikad nisu "preko koljena pa po guzi" nego nisu nikad pokušali niti jednu od nenasilinih odgojnih metoda... samo ono "..... nemoj", "...... smiri se", "...... nemoj tući seku"....

Imam i ja takve frendove, imaju dva nemoguća sina, kad su zadnji put bili kod mene imali su 4 i 2 godine i rezultat tog posjeta je kemijsko čišćenje tepiha, jer su u njega utiskali čokoladu namjerno skačući po njoj, nekoliko strganih slikovnica, koje su zdrave preživjele i mene kao malu i hrpu djece u međuvremenu, proliveni sok, otvaranje ladica i ormarića bez pitanja i sl. se ne isplati spominjati. Više ih nikad nisam pozvala k sebi. Ja to ne mogu. Meni ih je bilo neugodno smirivati, s obzirom da su roditelji prisutni, a njihove su mjere bile, bez da guzicu dignu sa stolca, Dino, nemoj, ne daj Filipu, pazi malo, pusti to...

tako je dimni

roditelji razmaze dijecu, i to jako, i još ih loše odgajaju. kada mi dođu mali bratići skrivam sve što se može pokidat po kući, uspiju pokidati igračke koje sam ja dobio mlađi od njih i sačuvo ih...lego kocke...to neće vidjeti . kada se samo sjetim kada sam ja bio njihovih godina, bio sam manji od makova zrna, znao sam ako neko sranje napravim da će slijediti koja "odgojno pedagoška". nisam smio praviti nered u svojoj kući, a kamo li u tuđoj, a ovi...dođu, maltretiraju sve životinje redom, kidaju sve što stignu. ali npr. kada odem do susjeda koji imaju kćer koja je od njih duplo mlađa to je ko da je ona starija od njih sve u kući cakum-pakum. kada je došla do nas, ništa pokidala, možeš se sa njom kvalitetno poigrat, životinje ne maltretira...ma milina! mene bi osobno bila sramota danas-sutra da moje dijete dođe do nekog drugog i radi nered. sve se to mora od početka tesat i raditi sa dijecom.