ili kak' bi to Arsen rekel

RAZGOVOR S KONOBAROM

Vraćam se ko svake noći,
svršilo se sve po starom,
još me ceka zadnje piće
i razgovor s konobarom
i razgovor s konobarom

on te priče ne razumije,
ništa ne zna o samoći
ne stižu ga moje riječi
smiješi mi se ili toči.
smiješi mi se ili toči.

i tako,
on me pušta da do jutra monologe svoje vodim
on je samo dobar barmen, ja sam pijani gospodin

govorim mu kako živim,
uzbudljivo, ludo, sretno,
zar da kažem da te nema
i da sam sam kao pseto.
i da sam sam kao pseto.

pored nas je jedna dama,
dok ja pričam njoj se spava,
poželim da ode k meni,
al' to nista ne riješava.

i tako,
one me pušta da do jutra monologe svoje vodim,
on je samo dobar barmen,
ja sam pijani gospodin.

vraćam se ko svake noći
svršilo se sve po starom,
još me čeka zadnje piće,
i razgovor s konobarom
i razgovor s konobarom.

Ja sam to pomislio kad sam vidio ovu fotografiju, samostalno, ne znam da si to već izjavio. 

Hugo je želio više!

Evo mene na jednu podnevnu, pa da otvorim temu, čudim se da nitko još nije.
Dakle, u glavu: Ja mislim da je Nobelova Obami teška p...arija i do Nobelovog komiteta više ne držim ni ko do crnog pod noktom. Ne znam, kada nagrade Vesnu Parun možda ponovo razmislim.

Čak su i na CNN-u vrlo zbunjeni, da ne kažem na trenutke i sarkastični što se vidi u postavljanju pitanja predsjedniku komiteta koja bih mu i ja postavio, poput: Predsjednik Obama trenutno vodi dva rata, je li on, hm, baš najbolji izbor kao najveći mirotvorac na zemlji?

Stvarno, je li Obama (na djelu) trenutno najveći mirotvorac na zemlji ili je možda nagradu zaslužio samim tim što je skinuo Busha? Znam, simbol nade, promjena, yes we can etc... sve je to lijepo... ali baš su mogli pričekati još barem godinu dana da još nešto napravi.

Jedva čekam komentare i izvještaje o reakcijama iz NY-a i Texasa!

A drugo, važnije, je li tko čitao Hertu Mueller? I njezina je sudbina vrlo simbolična, pa još na dvadesetu godišnjicu pada i Zida i Causescua. Što ne znači da žena nije i sjajna književnica. Idem nabaviti knjige dok ih još ima.

Miša mu, Profa pita a odgovor preko novina stiže. Otiš'o človek uz fanfare.

Uh, al ste svi vrijedni. A ništa onda. Idem i ja na posao (primjetili ste da obožavam ovog malog nixona!)

Sorry Morchi, nisam te spazio, da ne misliš da te ignoriram! Fanfare, kažeš? Sviđa mi se!

Dobio čovjek akontaciju, nek mu se nađe. 
Ako je kod nas zavladala rezignacija, a je, da povežem to s tvojom kolumnom, onda je za očekivati da će ovo izazvati vrlo malo uzbuđenja. Čaša je puna i s našim sranjima,  zgražavanje smo nekako potrošili usput.