Ni ja nisam za potpisivanje nekakvog papira, pred advokatima. Ali, svakako podržavam ideju da partneri o svemu otvoreno i pošteno
porazgovaraju pre venčanja. Pogotovo ako je jedan od njih super bogat. Tu se realno postavlja mogućnost - ma kako neverovatno izgledala dok ljubav "cveta" - razlaza koji bi mogao biti pun tenzija, sudskih parnica, tužbi i pritužbi. Ja bih o tome svakako porazgovarao (ako bih se opet ženio).
U stvari, to je jedan od glavnih razloga što se ne ženim (2., put, jelte) iako moja Draga svako malo priupita ili nabaci neki volej, u Konfijevom stilu. Neću da polažem nikakvo pravo na to što ona poseduje ovde u USA. Daleko je to od nekakvog bogatstva, ali ipak je nešto za mene - "golju"

. Zašto da sad, odjednom, stavljanjem potpisa na "I do" ja postanem 50% suvlasnik svega? Nije fer.
Očigledno,
moje pitanje je,
zašto se uopšte ženiti? Ovo se, ipak, ne odnosi na partnere koji bi da imaju decu. Tu je ženidba, po meni, apsolutni "prerequisite". Ali, kad dodješ u situaciju (i godine) u kojoj sam ja, onda je to neka druga priča...