mislim da je Milentije pogodio suštinu stvari...ako se ženite u 20im onda vam se fućka živo za sve i svako spominjanje predbračnog ugovora vjerojatno je sablažnjujuće,u toj dobi niste ni mogli nešto steći pa vam je i zato svejedno...No,s godinama stvari se mijenjaju...Ja ne govorim da su svi brakovi loši ali sam siguran da su sve rastave mučne i bolne (more or less...),tako da danas-ako mi štogod tako glupog (mislim na brak) padne na pamet;zaista molim da me podsjetite na pojam predbračnog ugovora

Znam eto sjajnog i divnog čovjeka koji je nekad imao sve,a danas-nakon rastave,gdje ga je rospija od žene toliko ogolila da radi kao fizički radnik u '3.maju' (ne mislim ništa loše o fizičkim radnicima ali čovjek je magistar sociologije) jer je u tom sranju oko rastave izgubio vlastiti stan koji je unio u brak,zatim doživio potpuni nervni slom i danas je doslovce na rubu preživljavanja,olupina od nekadašnjeg čovjeka,mentalno i fizički nesposoban da obavlja posao za koji se školovao te zato radi kao čistač...Pored svega,već se 12-13g potuca kao podstanar po podrumskim sobicama dok u njegovu stanu živi vještica od njegove žene koja je vještinom advokata prisvojila njegov stan...

Kad bih ja recimo ušao u vezu s Ivom Todorić,samoinicijativno bih sastavio izjavu ili ugovor da me ne zanima ništa od njenog bogatstva te tako što ovjerio kod bilježnika

Rijetki su danas pošteni i časni ljudi,zato i ne mislim ništa loše o instrumentu predbračnog ugovora...nek je tu,zlu ne trebalo