U to ime članak Ante Tomića
Tajni zadatak barba Lukina Patuljka
Dokument sam oprezno uzeo u ruke i dvadesetak minuta pokušavao odgonetnuti njegovo značenje i smisao, premda su me lijepo upozorili da dulje ne zadržavam pogled na njemu. To je službeni akt Republike Hrvatske, objavljen u Narodnim novinama, klasa: 011-01/09-01/74, urudžbeni broj: 71-05-03/1-09-2. Ne zadubljuj se u to, rekli su mi, jer oštećuje mozak. Čitaš li ga preko pet minuta, počnu ti odumirati živčane stanice.
A meni vrag nije dao mira. Ne mareći za osobnu sigurnost i budućnost svoje djece, nerazumno sam dugo zurio u objavu da je predsjednik Mesić 28. svibnja potvrdio jedan zakon koji je Hrvatski sabor donio na sjednici šest dana ranije. Zakon je inače vrlo kratak, ima dva člana, ali naslov mu je zbilja nešto prvorazredno. Poslušajte, molim vas:
ZAKON O STAVLJANJU IZVAN SNAGE ZAKONA O PREUZIMANJU ZAKONA O RJEŠAVANJU SUKOBA ZAKONA I SUKOBA NADLEŽNOSTI U IZVRŠENJU KAZNENIH SANKCIJA.
Pročitao sam ovo prvi put i otkrio kako mi lagano drhte ruke. Na drugo čitanje počeo mi se mutiti vid. Poslije trećeg osjetio sam miris cimeta, a negdje iz daljine podrugljivim glasom dozivala me neka papiga. Zatim se bez pozdrava pojavio Ivica Kostelić. U crvenom kombinezonu, mrzovoljno vukući noge u teškim skijaškim cipelama, prošao je kroz sobu i nestao u ormaru. Tek što je on za sobom zatvorio vrata ormara, s plafona je počelo kišiti. Iz drvene vješalice u kutu tada su nikli mladi izdanci. Čitava je vješalica naočigled ozelenila gustim hrastovim lišćem, a ja sam smjelo zakoračio kroz vrata percepcije i odjednom sam, u jednom čudesnom trenutku kristalno jasno vidio kako funkcionira državna administracija.
U svojoj kancelariji na Trgu svetog Marka 6 Luka Bebić liznuo je omotnicu i zalijepio povjerljivi dokument u njoj, a onda uzeo zlatni rog i triput kratko zatrubio. Još dok je treći ton odjekivao među zidovima, pojavio se crvenokosi patuljak imenom Dalibor. U modroj dolamici i hlačama, kucnuo je petama svojih narančastih čizmica i dostojanstveno se naklonio.
“Dalibore”, obratio mu se Bebić ozbiljno, “povjerio bih ti zadatak o kojemu takoreći ovisi sudbina ove zemlje. Jedan dokument valja žurno odnijeti predsjedniku Mesiću na potpis.”
“Razumijem, gospodine”, rekao je patuljak gužvajući šeširić s fazanovim perom u rukama.
“Nisam ti dužan kazati o čemu je riječ”, nastavio je predsjednik Sabora, “ali ću ti ipak reći. Na Pantovčak treba odnijeti Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija.”
Vukodlaci oko Pantovčaka
| Dalibor je u njedra spremio Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija |
Daliborovo se lice gotovo neprimjetno trznulo, ali to nije promaklo pronicljivom oku Luke Bebića.
“Ako nisi spreman preuzeti tu odgovornu zadaću, neću ti zamjeriti.”
“Sve je u redu, gospodine”, kazao je patuljak čvrstim glasom, pružajući ruku da uzme omotnicu. Spremio ju je u njedra, brižljivo zakopčao dugmad, klimnuo i izašao na trg, gdje ga je čekao njegov odani suradnik Karlo, krupan snježnobijeli jelen raskošnog rogovlja.
“Pantovčak 241”, zapovjedio je Dalibor zajahavši Karla i životinja je pojurila kao vihor, kloparajući kopitima po granitnim kockama.
“Gdje si ovo skrenuo?” zavikao je Dalibor u Karlovo uho.
“Pa u Mesničku”, rekao je jelen jednostavno.
“Ali, ovo nije Mesnička!”
“Kako nije, pa sad je pisalo...”
Istom su tada shvatili svoju kobnu zabunu. Zli čarobnjak zamijenio je table s imenima ulica i namamio ih u stupicu nasred Matoševe. Visoka, ispijena prilika pod otrcanim crnim plaštom prijeteći je u njih uperila dugi čvornati štap i zagrmila:
“Tu li ste, ništarije! Dajte mi brzo Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija!”
“Nikad! Radije smrt!” dreknuo je Dalibor prkosno, uzdama okrećući jelena. Iz vrha čarobnjakova štapa je prasnulo, a patuljak se sagnuo. Munja je pogodila tek njegov šeširić i otkrhnula vršak jednog Karlovog paroška.
Gologlavi je patuljak na jelenu sretno izbio na Mesničku i spustio se do Ilice, a tamo ih je, malo iza križanja s Frankopanskom, dočekala nasmiješena, prekrasna djeva i pozvala na fine, domaće, još tople paprenjake. Dalibor je, po duši govoreći, savjestan i odgovoran patuljak, no paprenjaci su mu velika slabost. Krenuo je u mračni haustor očaran zamamnim mirisom, sve do trošne kuhinjice u prizemlju zgrade na kraju unutrašnjeg dvorišta.
Karlu se zbog nečega nikako nije sviđalo ovo skretanje s njihova puta i sve vrijeme se sumnjičavo okretao. I zaista, tek što je patuljak zagrizao slasni paprenjak, osjetio je slabost i sve se oko njega zavrtilo. Padajući na tlo, na rubu svijesti vidio je kako se prekrasna djeva pretvara u odvratnu, staru vješticu i začuo njezino podmuklo kreštanje:
“Daj mi ga, Daliborčiću! Daj mi Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija!”
“Samo preko mene mrtva”, šapnuo je suhim usnama patuljak, malaksalom rukom hvatajući bodež za pasom, ali tren kasnije sve se oko njega zacrnilo. Srećom je Karlo bio priseban i rogovljem silovito nasrnuo na vješticu. On rogovima, a ona mačem, dugo su se i krvavo njih dvoje borili u kuhinji i sjenovitom dvorištu, sve dok je jelen nije napokon dohvatio ravno u srce, a ona užasnuto kriknula i sasula se u prah.
Izranjavan po prsima i slabinama bijeli je jelen podigao svoga malen
| Zli čarobnjak zamijenio je table s imenima ulica i namamio ih u stupicu nasred Matoševe. Visoka ispijena prilika u njih je uperila dugi štap i zagrmila: ‘Tu li ste, ništarije!’ |
og prijatelja. Kupio je žvake s okusom mentola i ugurao mu ih u usta, jer protiv vještičjih otrova nema ničega boljeg od još snažnijeg, osvježavajućeg okusa mentola. Dalibor je malo došao k sebi. Pred njima je još bio dug put, a dogodilo se ono čega su se najviše bojali. Mrak ih je zatekao, veliki je okrugli mjesec zasjao iznad Britanskog trga, a svi su vukodlaci u šumi oko Pantovčaka znali da njih dvojica dolaze.
“Predajte se!” režala su ta gnjusna čudovišta iz mraka. “Predajte nam Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija i poštedit ćemo vam život.”
Mesić u pidžami
Čitavu noć Dalibor i Karlo su im bježali kroz gajeve, plašljivo osluškujući neprijatelje. Već su bili sasvim blizu odredišta, kada su ih na jednoj šumskoj čistini okružile sive nakaze. Strašan se boj zametnuo. Nikad se nijedan patuljak i nijedan jelen nisu borili kao Dalibor i Karlo te noći.
“Spasi se!” viknuo je Karlo Daliboru. “Ti se spasi, a ja ću ostati da ih zadržim!”
“Ne mogu te ostaviti!”
“Ne budi lud! Predsjednik Mesić te čeka!”
Bila je to žalosna istina. Dalibor je imao svoju dužnost, a Karlo svoju. Teška srca crvenokosi je patuljak ostavio vjernog druga u raljama vukodlaka pa zadnjim snagama, i sam krvareći iz brojnih rana, potrčao put Pantovčaka 241. Sitnim je šakama mogao još samo zalupati na vrata predsjedničke rezidencije. Mesić mu je u pidžami otvorio.
“Gospodine predsjedniče”, šapnuo je Dalibor, “gospodin Bebić vam šalje na potpis Zakon o stavljanju izvan snage Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona i sukoba nadležnosti u izvršenju kaznenih sankcija.”
I tada je izdahnuo.
Dirnuti je predsjednik upitao da mu donesu lopatu i vlastoručno ga pokopao pod stablom magnolije u kutu parka. Svi vi koji se pitate zašto je državna potrošnja u prvom kvartalu ove godine porasla za 3,4 posto, trebali biste vidjeti grob toga hrabrog patuljka.
[uredio Moira - 02. studenog 2009. u 19:29]
) trojku, a u dnevniku je završila dvojka i trojka. 
Ah, draga Severica...
