prisilio sam se napokon procitat tekst od jelene veljace, i odavno nisam besmislenijeg stiva procitao... jos se trudi bit humoristicna, ali jbga, nije svak tomic...

evo mene u zapadnoj rvackoj...sve po pe-esu...

nakon ovih 7 dana u indiji sto reci nego prvo zahvaliti isusu, alahu, budi, sivi, rami, krisni, supermenu, betmenu, spajdermenu, zeusu i ostalima sto tamo ne zivim i da bog da nikada i ne zivim jer i ovih par dana je bilo na rubu neizdrzljivosti. dobro, nije da nisam bio po svijetu i vidio svega i svacega, ali nista se ne moze mjeriti sa indijom.

promet - dakle, manila, istanbul, bangkok, rim i sao paolo su mala djeca spram bangalorea i hyderabada. toliko nediscipline i losih cesta nikad nisam vidio. o nedostatku bilo kakvih znakova gdje je koja ulica da se i ne govori. indijske adrese za neku kucu ili trgovinu su otprilike ovakve "ta i ta ulica, malo dalje od krizanja sa nekom drugom ulicom i preko puta te i te trgovine". onda, na tim cestama ide ama bas sve...od konjske zaprege (vidio sam i magarecu zapregu), preko bicikla, tricikla, auto rikse pa do auta ili autobusa.  i sve to ide u svim mogucim smjerovima bez ikakvih semafora ili bilo kakve discipline. bodza je tu gore u jednom postu spominjao trubljenje - u indiji se trubi STALNO...da, STALNO, konstantno...uzasno iritirajuce, ali tako je to - kada prolazis, dajes do znanja svojim trubljenjem da neces stati pa nek drugi paze. sto se pjesaka tice, oni nemaju nikakvih prava - vidio sam neku skolsku djecu (cirka 3. razred osnovne) u sred ceste sa teoretski 4 trake i nitko da stane i da ih pusti - uzas. na jednom krizanju ispred nas krava stoji (da ne mislite da sam bio po selima, ova dva grada imaju po najmanje 7 milijona stanovnika svaki) i ladno se posere na cestu - auti idu kroz to, bicikli, pjesaci bosi po tome hodaju i sve za 5.

ljudi - vrlo mirni i ne uzrujavaju se uopce. nema tu da netko u prometu nesto popizdi - svi negdje idu, polako, ali idu. e sada, druga stvar je sto su vecina na poslu bili naporni ko proljev i stalno nesto zapitkuju, zanimaju se, izlazu svoja misljenja i sta jos sve ne. kad se ophode prema vama, respektiraju vas i sve ok. ali, kad se odnose jedni prema drugima, to je uzas od uzasa - ne samo da nema respekta nego sav taj odnos izgleda tako grubo gdje mislis da ce se odma potuc kako se o necem raspravlja. i, ne daj boze da indijcu das uniformu - ko da su boga za bradu uhvatili noseci ju - od onoga sto cuva parking pa do onoga sto otvara vrata da udjes u hotel - svi misle da su generali i da mogu provoditi silu. i opet, nema problema za strance, ali kad su dosli po mene u hotel dvojica mojih iz officea da se ide na veceru, jedva su ih pustili da udju u lobby.

bjeda - u bangaloreu je bas i nisam vidio jer je hotel bio blizu officea, a od aerodroma do hotela bas i nije bilo nesto posebno za vidjeti. u hyderabadu nesto sasvim drugacije - kao vozac ce me precicom dovesti do grada - ajme majko kroz kakva smo naselja prosli - ako ste gledali slumdog millionaire, to je otprilike tako samo sto ovi nisu ni imali neke metalne krovove nego su to sve neki satori sklepani od nekih vreca, krpa ili cega jos sve ne. uz cestu ljudi ladno seru i pisaju, i istoj bari peru ves, piju vodu, seru, kenjaju, peru krave i slicno. sto se smeca tice, ima ga svuda i cini se da smece nikom ne smeta i nitko ga ne primjecuje. jedan japanac sto je bio sa mnom je prvi puta prosli tjedan bio u indiji i moram reci da ga je bilo zabavno promatrati dok smo se vozali okolo - covjek jednostavno nije mogao vjerovati kako se tu zivi. cim se stane na kojem krizanju, odma vas auto okruzuju prosjaci, vecinom djeca, koja traze novce...meni je na prozor kucao neki mali bez podlaktice, ali se moglo vidjeti da mu jos viri kost gdje su mu slomili ruku - ma uzas.

hrana - za kraj se mora spomenuti da je hrana fenomenalna - ko voli malo ljucu ili zacinjenu hranu, nece ostat gladan ovdje. moram reci da se jelo sve u 16 - od raznih curryja, preko njihove peci tandoori do raznih roti i naan kruha. nazalost nemam slika, ali bilo je sve na svjetskoj razini i super ukusno. 

eto, toliko...baraba se budi pa ga je red nahraniti.