bemti, sad me trema lovi, nadam se da cu ispunit ocekivanja:
prvo poljska, prvi puta nakon par minuta nisam imao dobar osjecaj da cemo pobijedit, bez obzira na sve. kao nikada do sada, poljaci "sigurni" u pobjedu, a kao i uvijek do sada napunili gace kad je tu pobjedu trebalo i uzet. jesu nasi podigli nivo u drugom poluvremenu i stisli obranu, priblizili se onoj igri kao protiv danske, al su poljaci bormes popustili i u napadu i u obrani duplo vise, igrali u grcu, podredili se nasoj igri. da ce bit vise mjesta u obrani vidjelo se cim je sjeo onaj mesar sziodmiak, dobio frajer dva iskljucenja (za faulove koje bi ja okarakterizirao direktnim crvenim, al poljaci svi tako lupaju pa bi nakon petnaestak minuta ponestalo igraca na klupi da suci probaju nametnut takav kriterij) i vise nije ulazio u igru, a ima znacaj koji dinart ima u francuskoj obrani. szmal izvrstan, fenomenalan, sasvim dostojan pranja alilovicevog suspenzora i vezivanja mirkovih tenisica, wenta kao i kompletna njegova momcad, bez kompasa kad pocne gubit od hrvata. nasi, sto rec, dobri, prihvatili ponudeno, poceli tromo u obrani, u napadu opet bez pravog protoka lopte, ali dovoljno za prikljucak, u nastavku poslozili obranu i koristili rupe koje su poljaci ostavljali u obrani. zapravo nelijepa utakmica nasih ali zrela i iskusna kakva i treba bit u polufinalu.
francuska, ne znam, super obrana, konacno i par jeftinih golova (posebno znacajni jer inace za svaki gol moras krv pisat), odlijepili se pa .......sto jest jest suci su ih vratili i ponudili im vodstvo, al kao i poljaci protiv nasih, nasi protiv francuza nekako sumnjaju da mogu, strah od omeyera da i ne spominjem. tada fali netko poput pipeta, neki lisac na klupi koji ce uocit neku rupu, smislit neki trik, cervar slozi obranu, pripremi, motivira, napravi sve sto treba prije tekme, ali na samoj tekmi ne cita dovoljno dobro igru. napad smislja i realizira balic, dovoljno za pobjedu nad svima koji su losiji od nas, za one koji su objektivno bolji (samo francuzi) mozda ipak treba netko izvana, svaka cast goluzi na njegovim igrackim dostignucima, na borbenosti, na predanosti ali njegova uloga na klupi je, meni barem, neshvacena misterija.
presretan zbog srebra SREBRNOG sjaja, gomila je tu dobrih stvari izaslo na vidjelo i realiziralo se, nabrojat cu neke: buntic, oduvijek smo znali da ima top u ruci, sad je to precizno navodena raketa, u obrani solidan nekad i jako dobar, alilovic, hrvatska konacno ima golmana koji je prevaga, bit ce legenda hrvatskog rukometa, balic moze jos uvijek odigrat cijeli turnir na ovakvom nivou (to mi je ipak najvece iznenadenje, koliko se rauba i trosi, cudo jedno), duvnjak se moze podic, lose je poceo, nije potonuo nego je podizao formu iz tekme u tekmu, "cetvrtfinale", polufinale i finale na svojoj uobicajenoj razini, gojun igra fenomenalnu obranu (igrao ju je i na SP u hrvatskoj), strlek napreduje, prodat cemo kopljara i vise cut necemo za njega, prodali smo i mataiju, odigrao coek svoje minute sasvim solidno, mada nikako da se otmem dojmu da bi vukic igrao vise i koristio vise kolikogod stagnirao vec par godina, upotrebljiviji je. kad nas zena pakira za ljetovanje il skijanje jedan od mojih uvjeta je da sve sto ponesemo tamo i koristimo, pa mi nekako drago da je i taj mataija zaigrao kad ga se vec vuklo u austriju, a ne poput bicanica koji je ispao turist, mada bi svi mi (par miliona izbornika) uzeli laca any time, mozda bi damir bio korisniji, no to su apsolutno dlake u jajetu.
bravo decki, trajni ponos hrvatskog rukometa i hrvatske
