Ma pusti to, o sudijskom kriteriju je sve jasno nakon crvenog kartona za Mataiju.

Za takve startove Francuzima se cesto ne daje ni iskljucenje.

Zbog sudjenja rukomet kao i vaterpolo, nikada nece biti veliki sport.

Balic sinoc zabije regularan gol, bez koraka, bez prestupa, suci mu vrate na 9 metara. Karabaticu ne sviraju niti jedno probijanje a bar pola njegovih bt na crtu su sumnjivi i vuku na probijanje. Njihovim pivotima ne sviraju ono sto se svira ostalima, poglavito Voriju.
Ili onaj slucaj kad je nas, Cupic valjda, oboren na ulazu sa krila, ja gledam na streamu, komentator (nije Hrvat) ladno kaze sedam metara, sudac daje loptu Omeyeru, komentator ne kuzi sta se desava, Abalo ode u kontri i radi prijestup koji je vidljiv sa tribine (nije mu prvi put, znamo svi, taj radi prijestupa kao u prici) i sudac zatvara oci.

Ali ne treba opet o sudjenju govoriti, Francuzi su repka koja udara najvise, a odnijeli ljudi titulu fair play-a na ovom prvenstvu (statisticki). Sve sam rekao.

Suđenje svatko gleda iz svog kuta i vidi samo ono što nije dosuđeno po njegovom navijačkom ukusu.  Pogotovo je to kod nas kultura, barem bila onda kad sam ja odrastao kroz kadetske i juniorske lige - na suce se dere s klupe po defaultu, a pogotovo kad se mučiš u igri.  A kad se ovi drugi deru, tebi je u glavi samo "koji su ovo divljaci, oni nisu normalni", a na sudačku odluku plješćeš i klimaš glavom "da, daaa, pa normalno..."
Uz pokušaj da se izdignem iznad toga, u kojima možda nekad i pretjeram na drugu stranu (valjda da "izniveliram" ovo iz mladosti) - jučer je suđenje bilo sramotno loše.  Sramotno za finale EP.  Ali na obje strane.  Obično suce, pristrane ili ne, mogu barem do 15. minute prokužiti kako će suditi i onda ocijeniti šta će napravit kod svakog događaja dalje i u utakmici, ali jučer to nisam nikako mogao.  Malo se sude prijestupi, malo sedmerci, malo faulovi u napadu na krilu (Abalou su sudili nešto što je na našoj strani bio penal prije par minuta), na pivotu isto tako, na 9m malo puštaju faul, malo vraćaju, malo isključuju, malo puštaju (Duvnjak je jednom na 6m šuteru skoro iščupo ruku u ramenu od iza, pa ništa, samo penal), malo daju crvene kartone (Gojun lupi čovjeka rukom preko prsa, oni vade crveni i daju ga krivom čovjeku)... Ja kužim da je rukometu veliki minus što puno toga ovisi o kriteriju suđenja, ali meni kao igraču je uvijek najvažnije da ja nakon par minuta znam šta se smije i šta se ne smije, šta se pušta a šta ne, pa makar to bilo i različito na obje strane.  Ono, ako svaki put sude korake nakon neke finte a koraci nisu - a hebiga, onda prestaneš radit tu fintu do kraja, i gotovo... Ali jučer se to nikako nije moglo znati - uglavnom, strašno, strašno loše.

slazem se kauboj. nepristrano ali lose. recimo bilo je iskljucenje karabaticu i penal na balicu, jednom kad je ulazio s desne strane na sut, a nije bilo nicega koliko sam ja vidio...

eto, vratio se i ja iz posjete susjednom, prijateljskom i nesvrstanom Berlinu

 

otkud poceti? Kao prvo, cetri dana je daleko premalo za vidjet i dozivjet sve sto ovaj velegrad nudi, od znamenitosti, arhitekture, sluzbene i "podzemne" scene, ma nikako... u najosnovnijim crtama, koliko dopusta povrsno setkanje po utabanim turistickim stazama: grad je stvarno divan, funkcionalan spoj povijesti i modernog hi-techa. Od povijesti se bas ne moze pobjeci, jer se svakih deset koraka nabasa na nju, bilo od imena ulica i kvartova kroz koje se prolazi, preko spomenika, kipova poznatim osobama, svuda prisutne price o Zidu, do prodavaca ruskih subara, DDR auto-tablica i slicnog OSTalgicnog asortimana. Vec odavno sam odbacio jedan od najstarijih stereotipa da su Nijemci (kao sjevernjaci) bezosjecajni i hladni ljudi, jer tesko da sam naisao na vise hladnijih i namrgodjenijih ljudi od onih u Hrvatskoj i recimo u Ceskoj. Berlincani su ljubazni dovoljno da se ne osjecas kao stoka, posvete ti par sekundi i efikasno te usmjere prema dalje. Efektivnost iznad svega. To mi je sasvim dovoljno. Multi-kulti naravno cvate na svakom cosku, u zloglasni Kreuzberg koji navodno drze Turci nismo zalazili, no na nekoj prigradskoj stanici, cekajuci rani nocni bus, smjestenoj pored neke poste sam naletio na interaktivni internet-stup, na kojem mozes i u cetri ujutro provjerit stanje na racunu, kupit bon za mobitel, poslat SMS ili kupit postansku markicu: cekajuci bus sam bez veze tipkao po ekranu dok, izmedju ponudjenih svjetskih jezika (njemacki, engleski, francuski, ruski, turski) nisam naletio i na hrvatski, u njegovoj cistoj formi i ljepoti. Ono sto sam primijetio je da i ti Multi-kulti (da ih tako neprecizno, a sveobuhvatno nazovem) uglavnom medjusobno komuniciraju na njemackom, sto me dobrano zacudilo, jer tesko mogu zamislit Vijetnamca/Rusa/Jugovica (opet neprecizna, a sveobuhvatna odrednica) da u Pragu sa svojim zemljakom prica ceski... mozda je i to dokaz neceg, no ne pada mi sad na pamet cega tocno.
Svidjelo mi se skroz sto, za razliku od svojih juznijih susjeda (Bavarci, Austrijanci, Svicarci) nisu bolesno opsjednuti apotekarski sterilnom cistocom: ako pada snijeg vec deset dana, onda je normalno da je cijeli grad u kaljuzi, da su fini autobusi i metroi puni bljuzge i kamencica koji se posipaju po cestama i da je sasvim normalno tu i tamo zagazit punom cipelom u neku lokvu. Berlincani veselo gaze po lokvicama sve u sesnaest

Vrijeme nas bas nije posluzilo, jer je cijelo vrijeme bilo dobrano ispod nule, tu i tamo bi nas zahvatio i snijeg, tako da smo 12-satne ture po gradu apsolvirali u uvjetima opceg globalnog zatopljenja:





Sto se ideje idealnog grada tice, ja sam fanaticni pobornik ogromnog parka usred grada i po tome bi Berlin bio na samom vrhu moje top-liste: ogromni i sjajni Tiergarten je fenomenalan, prostrana suma, zimi misticno ledena, poput kulise iz zimskih bajki, a kad se zazeleni vjerojatno najbolje mjesto za provesti ljeto u gradu. Os parka cini ulica 17. lipnja koja vodi ravno pred Brandebruska vrata i "politicki" centar grada, tamo je i Reichstag, zgrade Vlade, ambasade...

Reichstag je puno veci no sto sam ga zamisljao. Da bi se uslo unutra i krenulo na krov zgrade, zapravo kupolu, koja je cudo moderne arhitekture odlicno uklopljeno u stari dizajn, potrebno je cekat red oko pola sata. Buduci da je bila strasna zima, dijelom smo imali i srece, jer cekanje inace traje i po sat, sat i pol. Udjes u zgradu, pregledaju te nasmijesene sluzbenice osiguranja i za 20 sekundi (efektivnost i efikasnost) si vec na putu liftom do vrha zgrade, odnosno kupole. Dakle, dok smo cekali u redu da uopce udjemo u zgradu, prisla nam je neka tamnoputa djevojcica (onako, bengali-tip), drzeci nekakav kartoncic u ruci - pogledam sto pise i kaze tamo da je ona iz Bosne i da joj, dakako zbog opce globalne ekonomske krize, treba par sitnih eura ili centi, ako se bas mora sitno. Nisam izdrzao i pitam ja nju na Be-Ha-eSu (oni koji prate haska sudjenja znaju o cemu se radi): jao, djes mala, sta ima? Iznenadi se djevojcica, sokira se skroz i posljedicno u trenutku zaboravi materinji bosanski jezik, te preplaseno ode na kraj reda, prodavat svoje bosansko porijeklo nemustim Amerikancima ili nekom drugom. Sa kupole se pruza pogled na dobar dio grada, kupola je ne samo arhitektonsko, vec i ekolosko cudo, jer navodno funkcionira kao suncani kolektor, koji tako odrzava elektricni pogon potreban za funkcioniranje zgrade. Potraje li zima jos 7-8 mjeseci, mozda se vrate nekom klasicnijem nacinu zagrijavanja. Tiergarten i suma su blizu. Uz sav privid slobodne setnje, posjetitelji su strogo odvojeni od samog funkcionalnog parlamenta. Mozes vidjet zasjedanje Bundestaga kroz debelo staklo i to je to. Naravno, ako pismeno zatrazis svog zastupnika, on te moze uvesti u dvoranu za zasjedanja i mozes provest u galeriji iznad dvorane koliko dugo hoces. Ja svog zastupnika u Bundestagu nemam, pa smo krenuli dalje







Konacno sam se prosetao famoznom Unter Der Linden ulicom, posjetili smo fenomenalan Film Museum (strasan interaktivni pregled njemackog filma od pocetka do danas), Museum Insel, Alexanderplatz, probao naravno currywurst i popio par litara raznih psenicnih piva + naravno Berliner Pils. Posjetio Muzej DDR-a, posvecen uglavnom svakodnevnom zivotu i dobio hereticnu ideju kako bi bilo dobro da postoji i Muzej Jugoslavije u ZG. Javni prijevoz je solidan i efikasan. Znaju ponekad i zakasnit na stanicu.  Stanice metroa se ne mogu vizualno mjeriti cak ni s praskim, no funkcionalne su. Efektivnost i efikasnost.

Postoji prava hrpa stvari koje nisam stigao napraviti/posjetiti: nisam stigao otici u Muzej avijacije, jer mi je Tempelhof bio daleko. Povijesni muzej mi je cijelo vrijeme bio usput, no on zahtijeva bar 3-4 sata - nije bilo vremena. Koliko sam vidio po slikama, Potsdam je Cudo s velikim c - mali barokni gradic okruzen jezerima i zelenilom. Zahtijevao bi bar jedan cijeli dan - otpalo. O upoznavanju pravog duha grada i njegovih stanovnika nije moglo biti ni rijeci: za to treba znati jezik i zivjeti u gradu bar godinu dana. Trazio sam i trazio posvuda bilo kakav suvenircic berlinskog Dynama, no nista, kao da ga je zemlja pokrila. Nekadasnji Jahns stadion, na kojem su igrali osamdesetih, danas koriste rezerve Herthe i FC Union, a do danasnjeg igralista (do kojeg se dolazi metroom, pa busom, pa tramvajem - tramvaj postoji samo u istocnom dijelu grada) nisam stigao. Dynamo je dosao na red tek nekako u subotu, a nisam bio siguran imaju li nekakav fan-shop, radi li i do kada radi subotom i preko cijelog grada mi se nije islo u neku neizvjesnost. Stoga sam se okrenuo zapadu i krenuo prema Olympiji...



zapravo se krenulo neobavezno, idemo metroom tamo, poslikat stadion izvana i to je to. Izadjemo iz stanice, a ono huk s tribina, lik na razglasu navodi navijace, priblizavamo se korak po korak, gledas ona dva stupa na ulazu u stadion, olimpijski krugovi razapeti izmedju njih, zatvoris oci i kao da se nalazis na istom mjestu 1936, za smrznut se, najezio sam se sav, genius loci u punom sjaju... tekma je trajala vec nekih 20-tak minuta, al nema veze: jel ulazimo? Ulazimo... dodjem na blagajnu, imaju kao neku kartu za 44 €, puno bato, pitam ja jel imaju sto jeftinije, mi stranci, turisti, fanaticni smo navijaci Herthe vec tri generacije unatrag, deda je navijao za Gradjanski 1943 kad su igrali protiv Herthe, malo se izgubili u metrou, pa zakasnili, bilo bi to ostvarenje snova, za dedu, za Maru Wolfla, za Cajkovskog, Simunica... ajd dobro, kaze tamnoputa teta (onako, gvineja-tip), za vas cu napraviti iznimku, evo vam dvije karte za Familie Tribune, 9 € po glavi - uzimamo.













utakmica ko utakmica, nista specijalno, gosti u odvratnim metroseksualnim pink-dresovima su cak i bili opasniji, publika malo skandirala Funkel van, ja skiljio na rezultate iz ostalih utakmica, hoce li Olic dat gol i prodje sve za cas... stadion sest minuta nakon zadnjeg zvizduka:





ovime sam nekako i zaokruzio turneju po gradovima bivseg DDR-a, koji su na pljunut-razdaljini od Praga: Dresden, Leipzig, Chemnitz, Erfurt i Magdeburg... ostaju mi gore jos Pribaltik i Pomeranija, no to je opet na par dana, nikako ne na blitz


(kraj prvog dijela)

ajd samo javite jel se vide te slike... reinstalirao sam windowse prije deset dana, pa mi je sad komp tabula rasa, prazan skroz, sve programcice moram instalirat nazad, nisam mogao ni resize slike na manju kilobajtazu

jedini kome se bas islo na ruku (neujednacenim kriterijem) su danci, bar koliko sam ja vidio, ostalo sve sitnice koje nista ne znace. dancima i kad su lovili norvezane i protiv nas velika pomoc. jucer kazem kriterij koji vise odgovara nama ali onaj detalj sa cistim penalom na zrnicu (dimni koliko se ja sjecam zrna je bio u igri) i zestoki prestup abaloa koji je uslijedio se dogodio u nezgodnom trenutku, msilim da je ubrzo nakon toga bila jos jedna cudnovata odluka, nasi krenuli u rasprave a francuzi utrpali. kasnije gomila gresaka na obje strane, tocno kaze kauboj, ako znas sto se moze a sto ne, kolikogod cudno i neuobicajeno bilo, sudenje je ok, al ak jednom smijes drugi put ne smijes, joza smije naskakat na obranu a petar ne smije al zato petar smije koracat dok joza ne smije onda je to katastrofa od sudenja, po neznamkoji put u finalu sude cudnovati kljunasi, ne kuzim tko bira te hebene suce.

ja se isto nadam da ce duvnjak u njemackoj postat pravi razigravac, do sada to nije trebao biti. protoka lopte nema ni kad je balic u igri, ali onda ima viska i otvaraju se rupe jer ivano navuce dva do tri igraca, kad balica nema mi i dalje protok nemamo a nitko ne moze stvorit visak, nego izgledamo bespomocno, forsirajuci jedan na jedan u sredini, krila uglavnom kafenisu cijelu tekmu.

gazda rekli smo jos par dana nakon finala, moramo izgustat

Iane, slike se vide! Ovi tvoji putopisi su prava mala remek djela.

Bravo Iane....
Mada si malo fulao topic....ovde se prica/pise prvenstveno o rukometu