(drugi i posljednji dio)
kad se krene od Reichstaga na sjever, duz ledom okovanih berlinskih kanala i rukavaca Spreje, prvo se prodje kraj velike moderne bolnice Charite. Onda se prijedje u Invalidenstrasse i dodje u cetvrt u koju ne usmjeruju turisticki putokazi; nema tamo nista vrijedno spomena - jedna od zgrada Humboldtovog sveucilista, Balzac Cafe, ni kebapdzinici nema traga. Zgrada Vojne bolnice, zgrade nekadasnjeg pruskog ministarstva rata, zgrada nekadasnjeg pruskog Generalstaba. Ide se stazom pokraj kanala, skripi svjezi nedjeljni snijeg pod nogama, ostar leden zrak para nosnice. Nema do tamo putokaza, tamo dolaze samo oni koji znaju kamo zele doci. Vojno groblje. Tamo je pokopana elita pruske i kasnije njemacke vojske: od generala iz doba Friedricha Velikog do Crvenog barona von Richtofena. Scharnhorst (prvi veliki teoreticar rata), Gneisenau (pruski general, reformator vojske), Moltke Stariji (tko nije cuo za Moltkea?) i Moltke Mladji (sef generalstaba nakon Schlieffena, poveo njemacku vojsku u WWI), Schlieffen (sef generalstaba, smislio cuveni plan napada na Francusku), Falkenhayn (s Mackensenom osvojio Srbiju 1915. i Rumunjsku 1916, kasnije sef generalstaba, cuveni mesar koji je rekao da ce iskrvaviti Francusku i tako otpoceo bitku kod Verduna, najvecu bitku WWI), Hoffmann (pobijedio Ruse u WWI), von Bulow (zapovjednik 2. armije na zapadnoj fronti u WWI), von Seeckt (vodio armiju izmedju dva svjetska rata i kadrovski je pripremio za WWII) i mnogi drugi. Nacisticki generali se tamo nisu pokapali: em Hitler nikad nije vjerovao pruskim generalima, pa je s prijezirom gledao i na njihovo groblje, em su sami vecinom zavrsili na vjesalima ili pred streljackim vodom, a pepeo im je bio rasprsen po rijekama i poljima, bez obiljezenog groba. Samo groblje je, kao i cijeli grad, tesko stradao prilikom borbi '45, neki spomenici su namjerno unisteni. Buduci da je duz groblja isao Berlinski zid, dobar dio nadgrobnih ploca je iskoristen i prilikom gradnje zida.
Invalidenfriedhof, Invalidenstrasse, vojna bolnica, zgrade u kojima su nekad bili ministarstvo rata i Generalstab. Srce stare vojnicke Pruske. Ako je vjerovati poznatom zlobnom komentaru iz 18. stoljeca "sve drzave imaju vojsku, u Pruskoj vojska ima drzavu", to je i srce stare Pruske. Zemlje, cije je samo ime proglaseno tolikim zlom, da je danas vise necete pronaci niti na jednoj zemljopisnoj karti. Danas Pruske vise nema. Sad su to Brandenburg, Pomeranija, zapadni dijelovi su Vestfalija, a stara istocna Pruska je podijeljena izmedju Poljske i Rusije. Koenigsberg je danas Kalinjingrad, a usred mocvara sjeveroistocne Poljske je moguce jos uvijek naci Marienburg, srediste nekadasnjeg straha i trepeta, njemackih krizara iz romana Henryka Sienkiewicza. Prusa ni Nijemaca nema tamo od '45. Izbrisani sa lica zemlje. Od Pruske je danas ostala pokoja majica za turiste s pruskim orlom, Borussia kao naziv par klubova (Borussia je latinski naziv Pruske), cak je i "preussisch blau" postala "berlinska plava".
U berlinskoj katedrali pak, luteranskom Berliner Domu, osim majestatne crkve, stalnih koncerata na orguljama (gdje se, izmedju ostalog, izvode himna wilhelmovske Njemacke
ovdje i pruske koracnice
ovdje) se nalazi i kripta, gdje su pokapani vladari te Pruske. Od prvih brandenburskih i prusko-brandenburskih knezeva, do njemackih careva iz tzv. Drugog Reicha. Cijela dinastija je pokopana tamo, vladari, njihove zene, nedonoscad, djeca, braca i sestre...
(konac i kraj)
GOTT MIT UNS