opet puno larme oko niceg...
bas sam u ponedjeljak sa svojim lektorom francuskog imao slicnu raspravu... pricali smo nesto o Sarkozyju, pa je on poceo opisivat, po njegovim rijecima, "totalnu amerikanizaciju" francuske politike i stvaranje doslovnog kulta Sarkozyja... kaze da nema Dnevnika, a da prva vijest ne bude Sarkozy, bez obzira na to da li je taj dan primio drustvo filatelista iz Choleta ili se sreo s gradonacelnikom Limogesa... svuda samo Sarkozy, njegova faca i hiperaktivna pojava, za koju se cini da je svuda, no zapravo ne radi nista, vodi zivot posvuduse... ne znam kako je zapravo to u Americi, no Francuzi za takvo pracenje predsjednicke licnosti uporabljaju upravo termin "amerikanizacija"
onda se dotakao medija u Francuskoj i cinjenice kako danas vise nema slobodnog, objektivnog/kritickog medija u Francuskoj, opca povrsnost vlada... svi su poblesavili i stalo im je samo da se nadju blizu loznice modernog kralja, jer je to centar svijeta... ko u doba Luja XIV. hebote... to je prava katastrofa za Francusku, jer prosjecni Francuz ima (ili je imao) losu naviku da, kad mu god pukne film, digne barikadu u centru Pariza i otpocne nekakav krvavi prevrat (za razliku do npr. prosjecnog Hrvata, koji, kad mu prekipi, ode u kladionicu odigrat dvoznak, da pokrije sumnjivi par koji mu fali do dobitka)
onda se sjetio kako je to bilo osamdesetih, kad je bio klinac: mediji su se onda bavili predsjednikom kao institucijom i kao subjektom koji odredjuje smjer kojim drzava ide dalje. Mitterand je imao hrpu ljubavnica, dvije paralelne obitelji i svi su to znali, no stavljali su naglasak na njegovu aktivnost kao politicara... onda se prisjetio kako je tih godina u Francuskoj bilo nemoguce ukljucit neki tv-program, a da tamo ne nadjes neku "visokointelektualnu" emisiju, gdje su gostovali filozofi, politolozi, sociolozi, povjesnicari umjetnici, ma strucnjaci svih mogucih vrsta i da je onda televizija djelovala totalno odgojno, kao netko tko je duzan naciju informirat i intelektualno je usmjeravat... danas su ljudi ili sazreli pa ih ne treba vodit za rucicu ili se televizija srozala, pa se vodeci francuski intelektualci vise uopce ne pojavljuju na televiziji, jer njome haraju Big Brother, Superstar, Farma i slicna sranja intelektualnog nivoa kisne gliste
kaze da utjehu nalazi u snimkama tih starih emisija na jubituu...
tako da nije losa situacija samo u Hrvatskoj. Bojangles se naravno opet neoprezno zaletio, pa na svoj poslovicno netolerantan nacin, te zadrto slijep na bilo koju drukciju perspektivu osim vlastite, iz koncerta jedne bezvezne rock-grupice, napravio veliki bum... ne treba od muhe radit slona. U nekom mom mikro-kozmosu je koncert Plavog orkestra jedna nezapazena stvar... isto kao i recimo koncert U2 u ZG
ono sto je u Hrvatskoj lose je katastrofalno stanje njezinih pisanih medija... jer tu su pomijesane guzice, sise, recepti za dijabeticare s ozbiljnim clancima i analizama... ja sam se doslovno sokirao kad sam prije mjesec dana nakon dugo vremena uzeo Jutarnji u ruke: na netu pratim njihovu stranicu vrlo ciljano, citam stvari koje me zanimaju, 90% sadrzaja preskocim, mozda preletim samo naslov i to je to... kad uzmes Jutarnji u ruke i pocnes listat od prve do zadnje strane, to je nevjerojatno apsurdno smece od novina: naslovna strana u stilu gdje ce zivjet Kerumova ljubavnica, pa dvije strane politike, pa cijela strana oglasa o snizenju mrkve u Konzumu, pa stranica nekih kvazi-vijesti, u stilu "tri reda i dosta", pa opet reklama, pa u cosku prvi oglas za erotski telefon, pa pet strana tzv. starleta i sta je koja radila, pa reklame, pa sport, pa mrtvi, pa reklame, erotski oglasi, i vec smo na kraju novina i zadnje strane, koja donosi najbitnije stvari iz zivota stranih tzv.starleta, u pravilu prepisanih s nekih yahoo ili google portala i toliko lose prevedenih, da se nekom neupucenom cini da je ravnopravno sredstvo placanja u RH engleska funta.. funte su u clancima o ekonomiji, funte na sportskim stranicama, a funte su naravno i kad se pise o tom koliko je Paris Hilton platila kolac u slasticarnici... nevjerojatna papazjanija i bljuvotina svega i svacega
A kad se sjetim da su se prije desetak godina najavljivali kao hrvatska verzija "Guardiana"
da ne bi bilo da je samo Jutarnji sranje, isto vrijedi i za Vecernji, kojeg sam pokupio na aerodromu - isti kurac, samo bez boje
[uredio ian wright - 18. ožujka 2010. u 22:38]