pa i nije mi nesto za cudjenje. zar nije kvaliteta obrnuto proporcionalna kvantiteti? ne uvijek i u svemu, ali u glazbi je to gotovo uvijek tako...

dakle neka gaussova krivulja (koja je odlican statisticki alat) u kojoj je kvaliteta na x osi, broj ljudi koji slusa na y osi... gdje bi u2 bio na vrhu krivulje, white stripesi desno, plavi orkestar lijevo. nazalost ne toliko lijevo koliko bi trebali bit... meni to nije nista cudno. nazalost.

ovo sa nostalgijom se slazem...

A zasto Vilenog na hipodrom?

A znaš li Hasanaginicu?  Da znam - jebavo...

Opet ću ti morati kontrirati.  Nije 1985. opću glazbeni ukus bio pet puta profinjeniji, nego je svijet bio jedno 25 puta veći nego je danas.

Ok, u Zagrebu ili Samoboru se Plavi orkestar nije slušao.  Dapače, odbacivan je sa istim gnjušanjem ko i Brena i Miroslav Ilić i cijela plejada Šabana i Šerifa.  No 40 km južnije, u Sisku... pa onda 100km na istok, u Daruvaru... i tako dalje i tako bliže.
Samo što je onda ovih 40 kilometara bilo kao 1040 danas.  Kad se iz Siska išlo u Zagreb (ili iz Pazina u Rijeku, recimo), onda je to bio PUT, koji se planirao tjednima unaprijed.  Ja sam navijao za Dinamo ko luđak, ali mi nikad nije palo na pamet starog pitati da odemo na Maksimir - pa hebote, jel znaš koliko je Zagreb daleko bio...  A iz Daruvara se nije išlo u Zagreb bez da se uzima godišnji i bude barem tri noći nekome gost, jer zamisli toliki put prevalit i vratit se isti dan, pa koja to budaletina još radi?
Slijedom toga, Dom Sportova nije imao tu silu gravitacije za privući 12,000 ljudi na koncert Plavaca.  Nije da ih nije bilo - bilo ih je jednako kao i danas.  Samo što danas povući iz Đakova ili Poreča u Zagreb na jedno veče je ono, najnormalnija stvar.

Svijet se strašno smanjio - puno smo povezaciji i mobilniji nego prije 25 godina, pa je puno teže, gotovo nemoguće, ostati izoliran u svom svijetu gdje vladaju točno određene preference, bez doticaja, a time gotovo neizbježno i sukoba, s tim drugim svjetovima.

The worlds are colliding!  Bo is getting upset!

Bravo Kauboju, uostalom Marshall McLuhan i pojam "globalno selo" su puno značili onome tko je znao razumijeti stvari još prije 50 godina tako da se ne treba previše truditi 2010. godine.

kajboj ovo o globalnom selu cu povjerovat kad oliver nakrca royal albert hall

pizon, a gdje bi ti smjestio vilenog, zestokog dancera/sarmera koji se razbacuje, em coeku treba mjesta za bravure em je gizdav poput lipicanera.

ne da mi se vise o plafcima, hebi ga izgleda da jedino mene to cudi, svi imaju svoje obrazlozenje i svako (osim dejanovog) prihvacam al....

opet puno larme oko niceg...


bas sam u ponedjeljak sa svojim lektorom francuskog imao slicnu raspravu... pricali smo nesto o Sarkozyju, pa je on poceo opisivat, po njegovim rijecima, "totalnu amerikanizaciju" francuske politike i stvaranje doslovnog kulta Sarkozyja... kaze da nema Dnevnika, a da prva vijest ne bude Sarkozy, bez obzira na to da li je taj dan primio drustvo filatelista iz Choleta ili se sreo s gradonacelnikom Limogesa... svuda samo Sarkozy, njegova faca i hiperaktivna pojava, za koju se cini da je svuda, no zapravo ne radi nista, vodi zivot posvuduse... ne znam kako je zapravo to u Americi, no Francuzi za takvo pracenje predsjednicke licnosti uporabljaju upravo termin "amerikanizacija"

onda se dotakao medija u Francuskoj i cinjenice kako danas vise nema slobodnog, objektivnog/kritickog medija u Francuskoj, opca povrsnost vlada... svi su poblesavili i stalo im je samo da se nadju blizu loznice modernog kralja, jer je to centar svijeta... ko u doba Luja XIV. hebote... to je prava katastrofa za Francusku, jer prosjecni Francuz ima (ili je imao) losu naviku da, kad mu god pukne film, digne barikadu u centru Pariza i otpocne nekakav krvavi prevrat (za razliku do npr. prosjecnog Hrvata, koji, kad mu prekipi, ode u kladionicu odigrat dvoznak, da pokrije sumnjivi par koji mu fali do dobitka)

onda se sjetio kako je to bilo osamdesetih, kad je bio klinac: mediji su se onda bavili predsjednikom kao institucijom i kao subjektom koji odredjuje smjer kojim drzava ide dalje. Mitterand je imao hrpu ljubavnica, dvije paralelne obitelji i svi su to znali, no stavljali su naglasak na njegovu aktivnost kao politicara... onda se prisjetio kako je tih godina u Francuskoj bilo nemoguce ukljucit neki tv-program, a da tamo ne nadjes neku "visokointelektualnu" emisiju, gdje su gostovali filozofi, politolozi, sociolozi, povjesnicari umjetnici, ma strucnjaci svih mogucih vrsta i da je onda televizija djelovala totalno odgojno, kao netko tko je duzan naciju informirat i intelektualno je usmjeravat... danas su ljudi ili sazreli pa ih ne treba vodit za rucicu ili se televizija srozala, pa se vodeci francuski intelektualci vise uopce ne pojavljuju na televiziji, jer njome haraju Big Brother, Superstar, Farma i slicna sranja intelektualnog nivoa kisne gliste

kaze da utjehu nalazi u snimkama tih starih emisija na jubituu...


tako da nije losa situacija samo u Hrvatskoj. Bojangles se naravno opet neoprezno zaletio, pa na svoj poslovicno netolerantan nacin, te zadrto slijep na bilo koju drukciju perspektivu osim vlastite, iz koncerta jedne bezvezne rock-grupice, napravio veliki bum... ne treba od muhe radit slona. U nekom mom mikro-kozmosu je koncert Plavog orkestra jedna nezapazena stvar... isto kao i recimo koncert U2 u ZG

ono sto je u Hrvatskoj lose je katastrofalno stanje njezinih pisanih medija... jer tu su pomijesane guzice, sise, recepti za dijabeticare s ozbiljnim clancima i analizama... ja sam se doslovno sokirao kad sam prije mjesec dana nakon dugo vremena uzeo Jutarnji u ruke: na netu pratim njihovu stranicu vrlo ciljano, citam stvari koje me zanimaju, 90% sadrzaja preskocim, mozda preletim samo naslov i to je to... kad uzmes Jutarnji u ruke i pocnes listat od prve do zadnje strane, to je nevjerojatno apsurdno smece od novina: naslovna strana u stilu gdje ce zivjet Kerumova ljubavnica, pa dvije strane politike, pa cijela strana oglasa o snizenju mrkve u Konzumu, pa stranica nekih kvazi-vijesti, u stilu "tri reda i dosta", pa opet reklama, pa u cosku prvi oglas za erotski telefon, pa pet strana tzv. starleta i sta je koja radila, pa reklame, pa sport, pa mrtvi, pa reklame, erotski oglasi, i vec smo na kraju novina i zadnje strane, koja donosi najbitnije stvari iz zivota stranih tzv.starleta, u pravilu prepisanih s nekih yahoo ili google portala i toliko lose prevedenih, da se nekom neupucenom cini da je ravnopravno sredstvo placanja u RH engleska funta.. funte su u clancima o ekonomiji, funte na sportskim stranicama, a funte su naravno i kad se pise o tom koliko je Paris Hilton platila kolac u slasticarnici... nevjerojatna papazjanija i bljuvotina svega i svacega  
A kad se sjetim da su se prije desetak godina najavljivali kao hrvatska verzija "Guardiana"

da ne bi bilo da je samo Jutarnji sranje, isto vrijedi i za Vecernji, kojeg sam pokupio na aerodromu - isti kurac, samo bez boje  

"Tuđmanizacija", ja bi prije rekao.

Amerikanizacija bi bila kad bi prvih 8 minuta vijesti bila lokalna crna kronika, onda najava prognoze vremena (koja može biti i na prvom mjestu u slučaju malo naglije promjene vremena), zatim izvještaji sa sastanaka gradskog vijeća gdje se raspravljalo o prijedlogu zabrane eutanazije životinja i izdavanja posebnih dozvola građevinarima da grade zgrade višlje od kupole državnog Capitol-a, zatim red "vijesti iz nesvjesti", pa onda malo opširnija prognoza, onda jedno 4 minute vijesti o Obami i kongresu, dvije minute o Čileu i Haitiju, zatim sedmominutna vremenska prognoza i desetominutni sportski blok u kojem su glavne vijesti rezultati lokalnih srednjih škola i sveučilišta, dok rezultate sa SP u nogometu ili polufinale Wimbledona spomenu samo ako ima 30-tak sekundi viška u programu.