Ja isto nisam bio na Maksimiru, normalno, ali dobro se sjećam kako sam ja to sve doživljavao, kao klinac od 16 i pol godina...
Nešto više od tri godine prije toga moja obitelj je doselila u Rijeku iz Siska, i naravno doživio sam nekoliko kulturoloških šokova, a najviše od svega sam bio zapanjen jačinom i sveprisutnošću anti-purgerskog sentimenta. Namjerno koristim tu riječ jer sam onda prvi puta doživio čuti riječ "purger" upotrijebljenu kao uvredu, pogrdan izraz. Sjećam se da sam prvi ili drugi dan u novoj školi pokušao objasniti ovom s kojim sam raspoređen u klupu da se to u Zagrebu govori s ponosom i da to dolazi od riječi burger što znači "građanin", tj. suprotno od "seljak" (tako je meni rečeno onomad, pustite sad jel to točno ili nije). Na to je ovaj samo odmahnuo "ma mrzim ih, ti purgeri su odvratni". Na moje zašto, on odgovara, pazi sad - "mah... golf im je nacionalni auto!"

Moje izjave da ja navijam za Dinamo, kad me netko pitao, su nailazile ili na podsmijeh ili na sažaljenje - Dinamo (i Cibona iz nekog razloga) su u Rijeci bili državni neprijatelji broj 1. Stekao sam dojam da sam možda treći čovjek u povijesti grad(ov)a na ušću Rječine koji je navijao za
purgere.
Fast forward 3 i pol godine unaprijed, ponedjeljak nakon neodigrane utakmice, pošalje me mama u trgovinu, a ja slučajno imao na sebi crveno bijelu majicu, na vodoravne pruge ("mornarska", ali crvene pruge umjesto plavih). I priđe mi jedan glasniji iz Armade koji je živio u mojoj ulici, i "dobro za koga ti navijaš?" "Paaa... za Dinamo" - već spreman za neku frku, bijeg doma, šta već... A on kaže "To je dobro (?!?!), ali pripazi malo da te netko danas ne vidi u toj majici". Umm, zašto?? A on zapanjeno pita "pa jel ti ne znaš šta je jučer bilo u Zagrebu?!?" Rek'o znam, ali... nisam ni povezao tu majicu sa Zvezdom. "Dobro, dobro, samo se ti presvuci, jer ako naiđeš na nekog koji ne zna da si Dinamovac..." Otišao sam dalje do trgovine sa smiješkom na licu (raritet nakon kontakta s Armadom), misleći kako je ovo dobro, napokon se nešto mijenja na bolje u toj Rijeci: "Za Dinamo... - To je dobro!"
U danim poslije, znam da sam najviše bio ogorčen na činjenicu da je utakmica registirana 0-3, za Zvezdu. Stezalo mi se grlo i vlažile oči od bijesa - zar se ne može igrati ponovo, pa oni su počeli, ovo ono - jer je time Dinamu oduzeta svaka realna, ako ne i teoretska šansa da bude prvak (barem sam se tada naivno nadao da Zvezdi prednost od jednog boda tri kola prije kraja moooožda ne bi bila dovoljna

).
Naravno, sjećam se i kazne Bobanu zbog koje je propustio SP u Italiji, koja je čini mi se poslije smanjena puno smanjena. Naime, ako se dobro sjećam, prvotno je FSJ pregledavao snimke koje su bile namontirane tako da se Bobanov napad na milicajca uveliča, ali je onda Boban uspio nabaviti nemontirane snimke neke njemačke ili austrijske televizije gdje se vidjelo na znam šta već, pa mu je kazna smanjena na već izdržano ili skroz ukinuta ili tako nešto.
Uglavnom, najviše što pamtim nakon tih događaja je neviđeno jedinstvo navijača svih hrvatskih klubova, a naročito Hajduka i Dinama. Bio sam to ljeto na prijateljskoj u Maksimiru (moja prva u Maksimiru) između Dinama i Hajduka, gdje su pol utakmice BBB navijali za Hajduk a Torcida za Dinamo, a drugu polovicu su pjevali "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska".
Uglavnom iz ovog razloga mi se od pogleda na današnje derbije HNL-a (a i na jedno trećinu ovog foruma

) načisto - povraća.
[uredio Kauboj - 15. svibnja 2010. u 00:38]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.