Zvone je standardan bio na mahove: prvo su ga poslali u Bari, pa je cekao priliku, pa je cekao da naraste Albertini, ode Donadoni, ode Eranio, ode Rijkaard, ode Savicevic, pa su ga iz momcadi gurali mladi Vieira i izvjesni Ibrahim Ba... sjecam se kako je non-stop zanovijetao da ga u Milanu guraju na bok, nikako docekat da ga stave kao dirigenta igre, sto mu je prirodna pozicija. Ogroman je uspjeh sto se zadrzao u Milanu sve te godine i sto je stalno bio tu negdje, no definitivnog priznanja se docekao tek pretkraj karijere u Milanu. To sto je devet godina bio dio momcadi koja je bila jedna od najjacih u svijetu je samo po sebi najvece moguce priznanje, jer ne vjerujem da ce neki Hrvat u bliskoj buducnosti postignuti slicnu stvar


Zuti je bio vaki i naki, no Zutog si mogao gledat bez da trepnes okom...

ono na Maksimiru je bila čista obrana vlastitog stadiona,od bradatih spodoba koje su došle rušiti,i samo to,nikakav početak Domovinskog rata,jer je to pljuvanje na isti i nama najsvetiji događaj
čista obrana od srpskih provokacija

Asanovic je ostavio dojam odlicnog igraca iskljucivo zbog svojih nastupa u reprezentaciji

A Zvone kao čovjek...pa štajaznam...rekao bih-definitivno kompleksaš,...uvijek ga je malo 'hebao' taj matanovski background od kojeg nije uspijevao pobjeći...