A da se ti već jednom odlučiš? U jednom si postu napisao da ne treba čovjek biti u Kiseljaku da bi znao činjenice o Kiseljaku, a u drugom si mi predbacio da sam te iste činjenice skupljao uz ćevape po Bašćaršiji. 




Ne želim ni ja - s tobom. A što ti se to učinilo da me iz tvojih postova uopće zanimalo da bi me pored toga još nešto zanimalo? Sorry.

Naravno, sve ovo ne poništava onu ponudu za nastavak (ili početak) diskusije uz

Ali s tobom, Kaoboju, itekako hoću još malo na ovu temu.
U prvom redu hvala ti za vrlo korisnu primjedbu o stilu i moraliziranju. Nije to dobro, u pravu si. A i meni osobito loše stoje i takve greške uglavnom napravim onda kad krenem neki tekst pisati iz ljutnje. A ovdje je to bio slučaj.

Ali, priča tvog prijatelja nužno ne proturiječi niti pobija moje ponešto isforsirano morazliziranje i generaliziranje, koje je samo po sebi uvijek loše, i kao stil i kao metoda i kao pogled na svijet.
Naime, osobno iskustvo tvog prijatelja zapravo i nema veze s onim što se događalo na višim vojno-političkim razinama. Jer, kako god okreneš, Ratko Mladić je notorni ratni zločinac do neba kriv za štošta po Hrvatskoj, a onda još i više po BiH. I zato se ja čak usuđujem malo preciznije ponoviti makar kao želju da bi bilo dobro da se svakom čestitom Hrvatu koji ima makar zeru čestitosti i osjećaja za pravdu gadi činjenica da je s takvim mesarom, sadistom i zločincem surađivao vojni i politički vrh, kako onaj Hrvata iz BiH, tako i onaj iz Hrvatske, a znamo, zapravo, da su bili na istoj liniji (čast izuzecima!).

To što je tvoj prijatelj uopće došao u situaciju da bude u ratu s Bošnjacima / Muslimanima, posljedica je upravo te politike koja u meni izaziva gađenje. Prvi put sam ga osjetio kada je Tuđman otišao u Srbiju na prvi (barem od onih za koje se saznalo) susret s Miloševićem upravo u jeku beogradskih protumiloševićevskih demonstracija u proljeće 1991., koje su bile zadnja, koliko god slaba nada, da bi možda sami Srbi mogli obračunati sa Slobom prije nego krene na nas.
E, sad, to što je tvom prijatelju neki "bradonja" postao bolji ratni drug nego što mu je ikada bio ijedan Bošnjak/Musliman, to valjda ne znači da mu je Ratko Mladić postao nekako draži i miliji lik od... ma ne znam koga, recimo Sefera Halilovića ili Atifa Dudakovića. Ako jest, onda on svoje osobno iskustvo poopćava i tako generalizira, a povijesne činjenice relativizira.

A moje "propisivanje" jedne stvari nad kojom očekujem da se poštenom čovjeku s osjećajem za pravdu smuči, naravno ne znači da mu ne smije ili ne može biti muka i nad tolikim drugim stvarima. To stvarno nije razlog da tebi ne bude muka i "od cijelog tog ćušpajza, bosanskog, muslimanskog, hrvatskog, srpskog, kambodijskog, ruandanskog i uopće ratnog".
Ali, moja tema je bila upravo to "što su hrvatske postrojbe na nekim područjima surađivali sa Mladićevom vojskom" pa sam eto rekao da mi je od toga muka, a krivo sam i pogrešno pretpostavio da će svaki čitatelj podrazumijevati da je od toga meni posebno muka upravo kao Hrvatu, kao nekom tko osjeća nekakvu pripadnost tom narodu i toj zemlji na kojoj taj narod živi.
Nipošto ne mislim da si ti putem do Texasa izgubio i zeru čestitosti ili osjećaja za pravdu, ali sigurno jesi tu perspektivu iz koje ja pišem. Ne kažem da si je morao ikada i imati. Ali, eto, tebi sav taj ćušpajz alltogether može biti jednako gadljiv. I to je ok. Iz tvoje perspektive. Gadljiv je i meni, ali mi je u tom balkansku moru i nizu gadosti ipak najgadljivije ono što je netko učinio u ime iste ideje u koju sam i ja vjerovao i vjerujem još uvijek, netko tko se na toj mojoj ideji i ljubavi proračunato i kriminalno obogatio, netko tko se i danas smatra, ili čak u demokratsko-političkom smislu i jest legitimni predstavnik i tog mog naroda i te moje jadne zemlje. E, pa od svih takvih i dalje mi se okreće želudac mnogo više nego na bilo koga preko puta. Kad odeš u Texas, ti se razlozi vjerojatno gube, a mnogi su zbog takvih u razne texase upravo i otišli.
Ipak, ne štima mi tvoja logika, u kojoj krećeš od pojedinačnog, od svog prijatelja, da bi izvukao zaključke o općenitijem.
Sada ću karikirati, ali to mi se čini kao da ja kažem nešto ovako: Profa je jedan od najboljih ljudi koje znam i koje silno volim. Profa je Srbin. Ma nije moguće da je i taj Sloba bio baš tako loš kako pričaju.

Rovovske priče su uvijek pojedinačne, a svi ti pojedinci, čije priče na koncu i jesu najvažnije i najbitnije, bili su samo nečiji pijuni. Ali, tu prestaje svaka sličnost sa šahom, jer dok su oni dolje ginuli, iznad njih su crni skakači šurovali s bijelim lovcima, a kraljice su se, da prostiš, jebavale s kraljevima suprotnih boja.

Ne znam što je Dimnom diglo tlak, jer on to nije ni pokušao objasniti, nego je samo tvrdio da ja lažem i da nemam pojma. Ti si mi jasno napisao što je tebi u mom tekstu smetalo i ja sam tvoju primjedbu uvažio, štoviše, bit će mi ubuduće kao semafor u glavi koji će zasvijetliti crveno svalo put kad i pomislim početi neki tekst s nekom sličnom rečenicom. I za to ti baš od srca hvala. I dobro nam došao u stari kraj.

E, Gazda, jebateled, rastjerao si i ćukove i netopire, pa ja sam svaku noć palamudim!

I lijepo ti je Vile rekao!

A i ja ti čestitam!

A za kraj noćnog programa, mala nadopuna i ispravka Ultrasove play liste:
u Platoonu jest Adagio, ali ne Albinonijev, nego još potresniji i meni čak i jači i ljepši od Albinonijevog (koji, zapravo i nije Albinonijev, ali to je već druga priča).
To je Adagio za gudače Samuela Barbera, a ide ovako


(PS. i ja sam na mozilli i nemam nikakvih problema s postavljanjem linkova)

A umjesto odjavne špice, jedna prikladna reklama   

I noćas ne da nisam ništa razbio, barem se nadam, nego sam nastojao i počistiti za sobom i urediti da ovako izgleda kad Gazda ujutro dođe otključati



 

Eh, Brane, a kako ću na generalizaciju odgovoriti i pokušati ju pobiti nego konkretnim pojedinačnim slučajem?   Dakle, sa čisto logičkog stanovišta, ne da mi argument "ne štima", nego je baš ono, touché.

No zezanje na stranu, drago mi je da si odgovorio, cijenim trud i vrijeme.  I čini mi se da si ovdje napisao gotovo isto ovo što sam ja pokušao napisati u svom osvrtu.  Uostalom, i počeo sam s time da mi je muka što je to šurovanje s "bradonjama" uopće bilo i potrebno, i zaključio time da je žaljenje zbog provođenja takve hrvatske politike koja je tome pridonijela sasvim na mjestu.  Dakle, na toj nekoj vrhovnoj razini.  No još uvijek tvrdim da se tvoja objavljena kolumna "ne čita" tako, nego više na nekoj taktičkoj i operativnoj razini. Spominješ određene kontrolne točke, cjenike i slično: stvari koje su sigurno dogovarane na lokalnom nivou, a ne u raznim karađorđevima, skupštinama i saborima.  (Ili se i tu ogleda moja naivnost i gubljenje perspektive zbog udaljenosti?  Moguće.)

A što se tiče te bastardizacije mojih ideala i ljubavi - da se sad postavim totalno i po definiciji apsurdno patronizirajuće - u četiri godine mog bitka na forumu prije tvog dolaska, ne jednom sam naboden na virtualni kolac upravo zbog takvih svojih izjava, a od strane, kako se ovdje voli reći, forumske desnice (bokec, Vile, kak si kaj?   Gdje ima neki gordi smajlić??).

No, da ipak ovaj post ne bude baš totalno kontradiktoran ovom potpisu dolje (BTW, hvala Profesore!) - drago mi je da sam uspio predočiti svoje gledište i da je isto prihvaćeno.
Poštovanje, i laku noć.