Još nešto glede Zimmermana. Čitao sam komentare na nekim srpskim web stranicama i mišljenja su veoma podeljenja što se njegovog nastupa u Areni tiče. Otprilike, jedna polovina je oduševljena ("bez teksta"), dok je druga polovina prilično razočarana jer je koncert bio "monoton, krajnje zanatski odradjen... bez imalo srca, dinamike... (itd)".
Vi koji ste bili na Šalati (a i vi koji ste prisustvovali koncertu u Bgdu), kakvi su vaši utisci? Ali, ISKRENO! Nemojte "pumpati" samo zato što je to "legendarni Bob". Dakle, šta stvarno mislite o koncertu kojem ste prisustvovali?
P.S. Nešta sam razmišljao...Ovaj Dylanov ZG-BG nastup me je ponukao da se zapitam, kojeg bih ja to muzičara išao gledati PO SVAKU CENU danas? I onda sam došao do PORAŽAVAJUĆEG SAZNANJA, drugovi poete!!! Osim možda 2-3 umetnika (recimo, Keith Jarrett, Pat Metheny i eventualno, "reinkarnirana" Joni Mitchell), ja ne vidim NIKOGA zbog kojeg bih pojurio da odmah kupim ulaznice za koncert!!?? Štaviše, ogromna većina muzičara koje ja najiskrenije volim su već na drugom svetu, jebateled!!! STRAVA!
Bože, šta bih dao da mogu da se teleportujem u 1950te i da odslušam samo jedan set u izvodjenju bilo kojeg od ovih majstora: Bird, Dizzy, Duke, Billie, The Prez, Monk, Chet Baker, Bill Evans, Gerry Mulligan, Stan Getz, Miles, Sarah Vaughan ("Sass"), Mingus, ... Ali, NEMA IH, jebagaled! NEMA IH!
Meni je ovo baš tužno otrežnjenje... Mislim, stvarno, koga bih ja to trebalo danas da idem da slušam "live"? Nekog klovna koji nastupa pod imenom Bono (a žena mu je, ćuj, Bona)? Ili, neku Lady Gaga (jaaaaaaoooooooj, čuo sam jednu njenu stvar!!!!!) ?
Mnogo, mnogo tužno. Ne zezam se, ljudi.
Šta se desilo sa ("zapadnom") muzikom nakon 1960ih????????????????????
Ono što je bilo najvrednije je gurnuto na marginu ( i to na koju marginu!), a za uzvrat smo dobili kojekakve kič parade a la San Remo i Eurosong.
"Hleba i igara", još davno je rekao Banović Strahinja.
[uredio NYC - 08. lipnja 2010. u 05:03]