suptilna romantika 

i večeras treniram za PechuKuchu ( http://en.wikipedia.org/wiki/Pecha_Kucha)

...jebateled, u 20 sekundi stanu jedva 2 rečenice!?
 
Profo,jeR i u Gradu sparina?...kaj se dela?

Kiša ceo dan...sivo... bljakovito.

kako je večeras šesta utakmica Stanley Cup finala - prvi put ove godine pojavit će se jedan od najprepoznatljivijih pehara u sportu uopće: Stanley Cup.

Počeo je s 18 centimetara kao klasičan pehar, završio na 90 sa specifičnim izgledom jer je jedini kup koji sadrži imena svih igrača i uprave kluba osvajača zapisana na 5 traka predviđenih da sadrže 13 pobjedničkih timova u 13 sezona.

NHL inače daje mnoge pehare igračima i klubovima na kraju sezone, svaki sa svojom tradicijom i preznovjerjem ali je Stanley Cup definitivno najspecifičniji.

- težak preko 15 kg
- igrači ne žele dotaknuti kup prije nego ga osvoje, e sad ne znam da li misle da ga ne zaslužuju dirati ili misle da bi diranje uzrokovalo da ga nikad i neće osvojiti.
- prvi ga prima kapetan pobjedničkog kluba koji ga podiže visoko iznad glave. Iznimka se desila kada je živuća legenda hokeja Ray Bourque nakon 21 godine karijere u Boston Bruinsima prešao u Colorado na polovici posljednje sezone i kada mu je kapetan Joe Sakic nakon osvajanja kupa predao kup bez da ga je prije toga podigao iznad glave.
- kup je specifičan i zato jer svaki član pobjedničke momčadi ima pravo na jedan privatan dan s kupom. Tako je kup vidio sve i svašta, obišao je pola svijeta, bacalo ga se u bazen (da se vidi je li pluta), koristio se za odlaganje ulovljene ribe, jelo se kokice, muesle, pilo iz njega sve i svašta, padao je sa šankova, čak se kćerkica Kris Drapera pokakila u njega dok su je držali u njemu za slikanje, a na kraju s njim se i spavalo.

meni Flyersi oduvijek pri srcu ali draga mi i ova Blackhawk Jugoplastika

čitam danas novinske članke o Dylanovom koncertu na Šalati i ne pamtim kad je neki nastup popraćen ovako sjajnim kritikama...koje btw uopće nisu pretjerane!

Šopska šalata? 

Old Sporte,zaboravih ti reći kako me tvoja razmišljanja o glazbi (muzici,bre!) podsjećaju na Woody Allena...Pročitao sam jednom kako je za njega muzičko vrijeme stalo u 50im godina XX stoljeća,te ga zapravo i ne zanima sve ono što je bilo poslije...

ja bih samo volio čuti tvoj sud o Marvin Gayeu,Isaac Hayesu i Al Greenu jer mi se čine da baštine i reinterpretiraju najbolji dio izvorno američke crnačke glazbe čije protagoniste držiš na zidu spavaće sobe...Bird i Miles prije svih...

I gde se ono beše desila povijest jazz-a?,'u dve tri ulice' na Manhattanu...oko 50 i neke,zar ne?

Eh,da te vratiti u to doba,ha? 

Ma, Ok su Gaye, Hayes i Green... poštujem ih, ali nisu oni to. Nema neke velike povezanosti izmedju njih i tih drugih koje navodiš.