Nemam grafikone ni izvještaje zavoda za statistiku, ali znam da sam već kao dijete iz Prigorja (premda su Križevci malo izvan ranije spomenutog trokuta) svako malo slušao kako o tome kako je sin negdje zatukao oca ili obrnuto, a sjećam se dobro i priče iz obližnjeg sela kad je jedan sinek svog japeka zavezao za banderu ispred kuće pa udri bičem... brrrrrrrrrrr.
Međutim, kao zagoranski, a još preciznije drniški, ili mikroprecizno siverićki zet, s već poduljim stažom, nikada nisam čuo za neki takav zločin unutar obitelji. Ubojstva, pa čak i tučnjave otac/sin/djed... stvarno su u tim zaostalim konzervativnim patrijarhalnim krajevima rijetkost. Nije da mis' čini, nego je stvarno tako. A upravo takvi kućni ili unutarobiteljski zločini čine dobar dio kvote zagorsko/prigorske crne kronike. S tim da su i žene emancipiranije, pa znaju i one dohvatit vile, sjekiru, nož, štakomor...
U svemu tome naravno veliku i važnu ulogu ima alkohol, ali metilni. Dalmatinci jednostavno rade i piju bolje vino i rakiju, to je to.
A u Istru se ne bi štel mešati, ali onako znanstveno, ja se tamo mraka bojim, a na Svilaji ne
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.