Selidba je, već smo utvrdili, jedan od najstresnijih dogadjaja u životu. Evo, danas je već pune dve sedmice otkako sam dojahao u ovaj kraj Queensa, a još uvek ima nekih neraspakovanih kutija, fascikli sa kojekakvim dokumentima, uspomenama...
Danas sam baš iskoristio priliku dok je Ona u "poso", a ja u "kuća" M.O., da pročistim slike koje sam došlepao ovde - što uramljene, što "sirove", što 'vake, il' nake... I tako kucam ja eksere po zidovima, merim i premeravam... Npr. moraju se donje ivice slika na istom zidu poklopiti i to, po mogućstvu, da budu u visini očiju/pogleda ! Suludo pravilo koje sam naučio dok sam još kao srednjoškolac volontirao u čuvenoj "Galeriji 73" na Banovom brdu. Tada mi je to zvučalo kao suvišno picajzlovanje, ali danas mi baš bode oči ako vidim da su slike u nekom stanu razbacane po zidu, onako bez veze i bez reda (eto ti primer "ispiranja mozga")!
Elem, neke slike odbacujem, a neke druge zadržavam... I dok se bavim time, bacim u CD jedan disc koji mi je Gazda poklonio kada je bio ovde - Arsenov "Herbar".
I tako, izmedju udaraca čekića, počeh da razabiram reči:
Čistim svoj život od nepotrebnih stvari...
...
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Sinkronicitet? Kako god, ispalo je 100% apropos.
Thx, Gazda. I najviše od svega, hvala Arsene!