Osporavati Draženu "liderstvo" čini mi se potpuno besmisleno. Mislim da u 80-im godinama nije bilo u nekakvom kontinuitetu dominantnijeg europskog, "vanenbiejovskog" košarkaša. Barem ga ja nisam gledao, a nije da se nisam nagledao svega što se moglo gledati kod nas u to vrijeme. Mislim da nema potrebe nabrajati one najpoznatije trenutke iz njegove karijere tih godina (prvenstvo sa Šibenkom, kupovi prvaka s Cibonom, reprezentativne medalje...). Možda je bolje spomenuti 2-3 donekle manje eksploatirana detalja u kojima su to liderstvo, energija i volja za pobjedom bili više nego očigledno presudan faktor...
- 1983. drugo Šibenkino uzastopno finale Kupa Radivoja Koraća, Dražen
sa samo 18 godina dovodi Šibenku, jednu solidnu, ali ipak relativno limitiranu ekipu, do finala jednog europskog kupa
- 1989. finale tadašnjeg "Kupa pobjednika kupova", Dražen u dresu Reala
zabija 62 koša Snaideru iz Caserte predvođenom Oscarom Schmidtom i Gentileom. Stariji frikovi vjerojatno će se sjetiti što je Oscar Schmidt tada značio u svjetskoj košarci i kakva je mlada, nadolazeća zvijezda tada bio Gentile. Ja u svom životu nisam vidio (odnosno, bolje reći nisam zapamtio) dominantniju igračku rolu jednog igrača u jednoj takmičarski bitnoj i do kraja neizvjesnoj utakmici. Mislim da je Dražen u produžetku zabio gotovo sve koševe za Real.
- ne znam koja točno godina, najvjerojatnije sezona '85/86., tekma u Zagrebu s čini mi se Limogesom. Cibona s reputacijom prvaka Europe igra lagano preko kurca i Limoges vodi s nekih 15-tak razlike. Cibonaši pospani i bezvoljni, gledalište nadrkano. Dražen uzima loptu i kreće u simultanku, ono, sad ćete vidjeti svog boga... i utrpava "na silu" sljedećih 6-7 napada, mahom trica. Gledalište u deliriju. Tekma glatko odlazi na Ciboninu stranu.
Mislim, ako se za nekoga u jugoslavenskoj i hrvatskoj košarci tih godina moglo iz aviona vidjeti da je The Lider, onda je to bio Dražen. I to nema nikakve veze s piskaranjem nekakvih "zagrebačkih novinara", već s onim što je jedan pasionirani poklonik košarke mogao vidjeti svojim očima.
Inače, obožavao sam i Tonija i Dražena i teško da mogu reći tko mi je draži i bolji, odnosno tko je to objektivno bio. Ali tko god to bio, ako je to uopće usporedivo i mjerljivo, sve to skupa nema nikakve veze s nekakvim Draženovim "neliderstvom".
[uredio dida - 13. kolovoza 2010. u 00:30]
