Mora se reći da je Rađa također nepravedno zanemaren kad se priča o najvećima, evo jedino ga Bodža spominje...a čovjek je nekoliko sezona vukao i držao iznad vode jedan od dva najslavnija NBA tima, onaj Virtus je vodio do osvajanja Kupa Koraća, a vjerojatno najveći njegov uspjeh je kad se kao veteran vratio u Split i donio im titulu prvaka...

...a glede Kukočeva konobarenja, je, u Bullsima je on bio konobar, ali pored Jordana nisi ništa drugo mogao biti, Jordan je tamo bio kralj a svi ostali su tu bili da popune broj...Kukoč ga je odlično popunio...

Ma ne spominje ga jedino on, čuja san neki dan da ga je mater zvala na mobitel a on bija s Viktorijon Đonlić na raftingu.

Natuknuo si da Kukoč indirektno podržava sudačku mafiju koja vlada hrvatskom košarkom. Kako ne volim takvu vrstu neargumentiranog blaćenja, molim te da pružiš argumente za takvu tvrdnju.

Ili jednostavno voliš blatiti?

Osporavati Draženu "liderstvo" čini mi se potpuno besmisleno. Mislim da u 80-im godinama nije bilo u nekakvom kontinuitetu dominantnijeg europskog, "vanenbiejovskog" košarkaša. Barem ga ja nisam gledao, a nije da se nisam nagledao svega što se moglo gledati kod nas u to vrijeme. Mislim da nema potrebe nabrajati one najpoznatije trenutke iz njegove karijere tih godina (prvenstvo sa Šibenkom, kupovi prvaka s Cibonom, reprezentativne medalje...). Možda je bolje spomenuti 2-3 donekle manje eksploatirana detalja u kojima su to liderstvo, energija i volja za pobjedom bili više nego očigledno presudan faktor...

- 1983. drugo Šibenkino uzastopno finale Kupa Radivoja Koraća, Dražen sa samo 18 godina dovodi Šibenku, jednu solidnu, ali ipak relativno limitiranu ekipu, do finala jednog europskog kupa
- 1989. finale tadašnjeg "Kupa pobjednika kupova", Dražen u dresu Reala zabija 62 koša Snaideru iz Caserte predvođenom Oscarom Schmidtom i Gentileom. Stariji frikovi vjerojatno će se sjetiti što je Oscar Schmidt tada značio u svjetskoj košarci i kakva je mlada, nadolazeća zvijezda tada bio Gentile. Ja u svom životu nisam vidio (odnosno, bolje reći nisam zapamtio) dominantniju igračku rolu jednog igrača u jednoj takmičarski bitnoj i do kraja neizvjesnoj utakmici. Mislim da je Dražen u produžetku zabio gotovo sve koševe za Real.
- ne znam koja točno godina, najvjerojatnije sezona '85/86., tekma u Zagrebu s čini mi se Limogesom. Cibona s reputacijom prvaka Europe igra lagano preko kurca i Limoges vodi s nekih 15-tak razlike. Cibonaši pospani i bezvoljni, gledalište nadrkano. Dražen uzima loptu i kreće u simultanku, ono, sad ćete vidjeti svog boga... i utrpava "na silu" sljedećih 6-7 napada, mahom trica. Gledalište u deliriju. Tekma glatko odlazi na Ciboninu stranu.
Mislim, ako se za nekoga u jugoslavenskoj i hrvatskoj košarci tih godina moglo iz aviona vidjeti da je The Lider, onda je to bio Dražen. I to nema nikakve veze s piskaranjem nekakvih "zagrebačkih novinara", već s onim što je jedan pasionirani poklonik košarke mogao vidjeti svojim očima.
Inače, obožavao sam i Tonija i Dražena i teško da mogu reći tko mi je draži i bolji, odnosno tko je to objektivno bio. Ali tko god to bio, ako je to uopće usporedivo i mjerljivo, sve to skupa nema nikakve veze s nekakvim Draženovim "neliderstvom".

Bravo Dida!

Dida, lupio sam ti plus a da nisam ni pročitao šta si napisao! Tek da znaš koliko mi nedostaješ ovde! 

Ma idi bre...

Kukoč je bio skloniji oscilacijama, Dražen je uvijek imao konstantu...

Inače nema spora, obojica veliki i najveći!!