bojangles je napisao/la:
Prove,Dražen je bio velik i sjajan,ali NIJE bio clutch-player!
Vidi cijeli citat
Ne slažem se s ovim, bio je Dražen itekako vođa, a da je imao poraza - imao je. Imao ih je i Michael Jordan dok je rastao.
Moja poanta u "raspravi" o tome je li Dražen najveći hrvatski košarkaš svih vremena je u tome da Dražen koliko god velik i veličanstven bio - u svojoj karijeri nije postigao ono što su postigli Toni Kukoč i Krešo Ćosić. Spomenuta dvojica su revolucionalizirala košarku, u nju uvela nešto što nitko prije njih nije i košarci ostavili nešto što će se uvijek spominjati kao "Ćosićev roling" ili "Kukočeva asistencija".
Dražen je bio velik, Dražen je bio sjajan, ali se dijelom slažem s bojanglesom kad kaže da je njegovo klesanje na pijedestal svega živoga postalo pomalo naporno i degutantno. Ali to smo mi, kod nas nema sredine, ili si bog ili si šljam.
Dražen je imao tu sreću što je živio u vrijeme kad nije bilo interneta, žutila i celebritija i zato je njegovo lik i djelo ostalo neokaljano. Da se nije dogodila ona tragedija, nema nikakve sumnje da bi mu se već nešto izvuklo i zalijepilo na leđa. Ili bi bio preljubnik ili škrtac ili bi potpisao peticiju za generale ili bi bio peder ili antipeder - neki vrag bi mu se već prilijepio kao što se lijepi i Kukoču i Rađi i Bobanu i Ivaniševiću i svima ostalima.
Vidim da je jako popularno napisati kako je Kukoč "govno od čovika" jer nije došao na utakmicu za Dražena i to se kod njega vadi kao prvi argument ispred svega onoga što je postigao u košarci i proslavio hrvatsko ime diljem svijeta svojim talentom i umijećem. A što svatko od vas zapravo zna o Draženovom privatnom životu? Što svatko od vas zna kakav je Dražen bio čovjek privatno, što je radio, je li uistinu bio takav čovjek kakav je bio košarkaš? Što znate o tome zašto je on uopće išao s onom fufom koja ga je ubila i kakav je odnos imao s njom? Što znate o njegovom odnosu sa suigračima, o tome kako se ponašao kad se gubilo i koga je za poraze okrivljavao?
Ja znam puno toga i to iz prve ruke, od ljudi koji su živjeli s njim ili pored njega, jer me je uvijek zanimao, uvijek mi je bio jedan od najdražih sportaša. I žao mi je što se nitko od njih nije odlučio napisati knjigu o Draženu. Jer moglo bi se tu napisati i lijepih, ali i ružnih stvari. Neke bi možda nagrdile sliku o njemu kao savršenstvu volje, rada i uspjeha, ali opet - mislim da bi ljudi ipak voljeli znati da je i Dražen bio samo čovjek, sa svim plusevima i manama koje svi imamo.
Odlutali smo malo od teme, ali eto, kad se već potegnula priča o ljudskim kvalitetama, ne samo košarkaškim. Kukoč i Ćosić dosegnuli su visine koje Dražen nije, a to reći ne znači omalovažavati Dražena ili ne cijeniti ono što je on bio i što je učinio. 7. lipnja meni je i dalje jedan od najtužnijih dana u godini i nije prošao ni jedan u ovih 17 godina da ga se nisam sjetio.