bojangles je napisao/la:
jao,jao...sad sam u poslu ali kad popodne krenem odgovarati dajdou...

pa jebote
NIJE košarka povijest ili elektrodinamika kako si je ti krenuo secirati...
Vidi cijeli citat
Košarka nije povijest, ali ima svoju povijest kao i sve stvari na ovom svijetu. A ta "povijest" nam pomaže da, kad minu godine od događaja kojima smo svjedočili ili koji su se zbili prije našeg vremena, pokušamo na temelju poznavanja vremenskog konteksta i materijalnih tragova koliko-toliko "objektivno" rekonstruirati prošlu stvarnost.
Svatko onaj tko ima imalo pojma o psihologiji sjećanja i kulturološkom propitivanju pamćenja, sjećanja i povijesti zna koliko su naše osobne "impresije" i "sjećanja" krhka, varijabilna, društveno uvjetovana i počesto selektivna stvar.
"Sjećanje je (...) polimorfno i historijski uvjetovano. To znači da sjećanje nije značajka ni vlasništvo pojedinačnog uma ili pojedinačnih umova) te da čin pamćenja nije psihički proces povezan isključivo s pojedinačnom osobom. Premda mozak, kao središnji organ pamćenja, posjeduju ljudi kao pojedinci i premda oni, opet kao jedinke, obavljaju ovaj "čin upamćivanja, pamćenje je duboko društven fenomen i pronalazimo ga u "pravilima, zakonima, standardiziranim procedurama i zapisima... knjigama, praznicima, kipovima, suvenirima". Sjećanje nije, dakle, značajka pojedinačnog uma, već "raznovrsna i promjenjiva zbirka materijalnih artefakata i društvenih praksi". (...) Kako god ga definirali, važna ostaje jedna stvar:
kad god netko poseže za sjećanjem i njegovom promocijom, bitno je zapitati se - tko se prisjeća, u kojem kontekstu, gdje i nasuprot čega."