bojangles je napisao/la:
ako je moguće molim da gremlinifikacija prestane,volio bih čuti što dido misli o mojim stavovima glede Draženova učinka u bitnim utakmicama pa utoliko i mojoj procjeni njegova liderstva ili 'liderstva',kao i o kompartivnoj analizi njegove i Kukijeve karijere (pojedinačne i momčadske) koja je navedena u prilog tezi o 'najboljem hrvatskom košarkašu u povijesti' koju ako sam dobro shvatio dida relativizira dok ja mislim da brojevi isključuju svaku raspravu po tom pitanju
Vidi cijeli citat
A šta reći, vrlo zanimljivo, ali ipak i potpuno irelevantno za moje teze i za segment rasprave u kojem sam uzeo učešća....
- 1. Kao što sam već više puta napomenuo i na što te i Marušić podsjetio:
„Ne znam što ste ti i vi krenuli dokazivati, vjerojatno tko je imao većeg - Toni ili Dražen. U to sam odmah rekao da se nemam namjeru upuštati. Ono na što sam reagirao i faktografski potkrijepio svoje teze je bilo tvoje negiranje Draženova "liderstva" i potcjenjivanje njegova značaja, statistike i sličnog. Simpl ez det.“
Dakle, rasprava između tebe i mene nije se vodila oko toga tko je bio „najbolji hrvatski košarkaš u povijesti“ ili tko je bio veći ili bolji košarkaš od njih dvojice, već o tvom upornom osporavanju Draženova liderstva i predimenzioniranju Tonijeva učinka (famozni „triple doublovi“ koji su navodno prštali u serijama) ne bi li se time omalovažilo Dražena.
Kako stvari s tim stoje na reprezentativnom i djelomično na klupskom planu već sam elaborirao, potkrijepivši svoje teze meni dostupnom statistikom s FIBA-inih siteova, iz knjiga Vladislava Radosavljevića: Arhipelag basketa. Sve o evropskim košarkaškim prvenstvima od 1935-2003 (izdano u Beogradu 2003., izdavač Plato) i Grupe autora: Made in Yugoslavia. Najbolji igrači YU košarke svih vremena (izdano u Beogradu 2000., izdavač Princip; a u žiriju su bili Nebojša Popović, Aleksandar Nikolić, Radomir Šaper, Ranko Žeravica i Dušan Ivković) te jednim manjim dijelom iz materijala košarkaško-historičarskih entuzijasta s drugih foruma.
Kao što se može vidjeti, niti jedan od tih podataka nisi osporio niti si se uopće njima bavio, tako da je ova rasprava zapravo
poprilično bespredmetna.
- 2. Liderstvo. Prema Anićevom Rječniku: „Lider – 1. prvak političke stranke, ideološke ili kakve druge skupine 2. sport onaj koji vodi; vodeći (...) 3. muz. vođa orkestra, glazbenik koji ima ključnu ulogu; autor i izvođač iz prvog plana; u jazzu najčešće predvodnik kolektivnih improvizacija ili vodeći solist“, Dakle, lider je vođa, predvodnik, odnosno vodeći ili glavni igrač.
- Mogu samo kao što to dobri budisti rade još jednom ukratko ponoviti ono što sam već ustvrdio – Dražen je u '80-ima (osim u svojim debitantskim sezonama i natjecanjima) u svim klubovima i reprezntaciji bio neprikosnoveni lider u leksikografski kanoniziranom i intersubjektivno provjerljivom značenju te riječi (koje imaju ipak malo veću težinu od tvojih privatnih interpretacija):
o u Šibenci 1982.-1983.,
o u Ciboni 1984.-1988.,
o u Realu 1988.-1989.
o i u reprezentaciji Jugoslavije 1985.-1989. (europska prvenstva '85., '87., '89., svjetsko prvenstvo '86., olimpijske igre '88.).
Lider je bio savim sigurno i na jednom od 2 velika reprezentativna natjecanja na kojima je sudjelovao u '90-ima (Olimpijske igre 1992.), a na Svjetskom prvenstvu 1990. bio je najbolji strijelac reprezentacije iako je Toni zasluženo proglašen najboljim igračem prvenstva. Nakon perioda adaptacije u NBA, bio je na najboljem putu da postane i lider Netsa.
3. U svoje vrijeme, Dražen i Toni su imali priliku da prije Draženove prerane smrti budu 5 puta u istoj ekipi na velikim natjecanjima (europska prvenstva '87. i '89., svjetsko prvenstvo '90. i olimpijske igre '88. i '92.). Na 4 od tih 5 natjecanja Dražen je u direktnoj komparaciji i „konkurenciji“ s Tonijem bio neosporni lider te reprezentacije, a na onom jedinom u kojem je Toni iskočio u prvi plan, bio je usprkos tome najbolji strijelac.
Time ne mislim reći da je Dražen po nekim meni nepoznatim „univerzalnim“ i „apsolutnim“ kategorijama bio „bolji“ igrač od Tonija, već da je u svojoj karijeri u gotovo svim ekipama u kojima je igrao bio vodeći igrač, onaj oko kojeg se sve okretalo i od kojeg je sve polazilo. I to je sukus cijele priče...
A da bi se to osporilo trebalo bi za početak za svaki od naznačenih perioda u klupskoj i reprezentativnoj karijeri
imenovati imenom, prezimenom, renomeom i statistikom tko je to bio vodeći igrač umjesto njega. Možeš li to? I može
li to itko argumentirano učiniti?
- 4. Irelevantnosti. Kada bi se za tezu o Draženovom navodnom „neliderstvu“ uopće imalo smisla baviti statistikom osvojenih trofeja (da ne govorimo o njegovoj seniorskoj karijeri koja je trajala nekih 7 do 8 godina kraće od Tonijeve) onako kako si je ti strukturirao, moglo bi se bez previše mozganja ustvrditi da je Dražen u svojoj seniorskoj karijeri osvojio samo jedan trofej ili medalju (eventualno dva ako računamo i broncu iz LA-a '84.), a da nije bio vođa ekipe (svjetsko prvenstvo u Argentini '90.). Tada je naime bio „samo“ najbolji strijelac reprezentacije Jugoslavije. Dočim je Toni dobar dio svojih seniorskih reprezentativnih medalja i sve svoje NBA prstenove osvojio kao član ekipa u kojima su lideri bili Dražen Petrović ('87., '88., '89. i '92.) i Michael Jordan (1996.-1998.). Naravno, to ni najmanje ne umanjuje Tonijevu lucidnost, igračku izuzetnost i „najtrofejnijost“, ali svakako dodatno podcrtava Draženovu „liderskost“.
- Jebiga, potpuno je jasno da ako itko ima pravo na to ime u europskoj košarci '80-ih, onda je to Dražen.
[uredio dida - 20. kolovoza 2010. u 19:17]
