Kauboj je napisao/la:
Brane je napisao/la:
O debatama proteklih dana o svemu i svačemu ipak imam potrebu reći samo jedno: uspoređivati Bibliju s Mormonovom knjigom je kao da pišeš komparativnu studiju o književnim opusima Krleže i Nives Celzijus.
Vidi cijeli citat
Osjećam se prozvanim, pa samo da pojasnim... ja sam samo i jedino komparirao lucidnost
vjerovanja u doslovnost događaja u tim knjigama. Po ničemu, ali ničemu drugome nisam usporedio te dvije knjige kao takve (iliti, kako me čudnovati kljunaš obrazovao, "ding an sich" istih)!
Vidi cijeli citat
A to si bio ti?
Vjerovanje u doslovnost u knjigama opisanih događaja ne govori ništa o tim knjigama, nego o onima koji ih čitaju i tumače.
Ipak, za razliku od Amerike, gdje koliko znam ima mnogo i možda sve više onih koji se čak i u školama zalažu za doslovno prihvaćanje Biblije, osobito Knjige postanka, kod nas je ipak među iole pismenim i ozbiljnim ljudima, uključujući i katolike, ili možda čak osobito katolike, takvo nešto odavno skinuto s dnevnog reda. Nikada mi nitko ni kao šestogodišnjem klincu na vjeronauku tu priču nije pokušao prodati kao doslovnu. A ne znam koja bi se to metaforičko-alegorijska razina mogla pronaći u knjizi kojoj se zna autor, vrijeme i svrha nastanka: naime, izmišljanje jedne čitave paralelne povijesti (i to novije!).
Ne zaboravimo, Biblija sadrži i čitavo obilje pravih literarnih bisera koji su dragocjeni dio svjetske duhovno-kulturne baštine. Npr., psalmi - vrunska poezija, nez obzira na vjersko (ne)opredijeljenje čitatelja. Toliko blago priča, slika koji su formativni dio naše kulture.
Na manipulacije s Novim zavjetom, a osobito Evanđeljima, ne trebaš me podsjećati. I bez doslovnog shvaćanja to još uvijek ostaje velikim dijelom dobra literatura, a i taj Isus je, kako god okreneš, jedan jako pozitivan i dobar lik koji propovijeda i promiče neke vrijednosti koje su ipak manje više univerzalne. Mislim, bile su i prije njega, on je samo na njih bacio malo jače svjetlo.
Uz dužno poštovanje prema svakom, ali ne baš svakom svjetonazoru i religiji, nije li Mormonova knjiga ipak jedna očita konstrukcija jednog čovjeka s glavnom svrhom da on na njoj izgradi vlastiti autoritet i novu - ipak bih prije rekao sektu nego religiju - makar se i oni imaju pravo nazivati crkvom?
Ali, na kraju krajeva, slažem se kako je čovjek ipak na početku i na kraju svega i kako jedan mormon koji je i dobar čovjek vrijedi više nego tisuću licemjernih, lažljivih, korumpiranih i u bilo kojem drugom pogledu izopačenih poklonika ili pripadnika bilo koje druge religije. A još ako mu njegovo mormonstvo pomaže u tome da bude dobar, ili je, čak, štoviše razlog i motivacija njegovoj dobroti, utoliko više i toj vjeri kapa dolje. Premda sam skloniji uvjerenju kako vjera i strah božji rijetko popravljaju zle ljude, dok, međutim, dobri ljudi itekako mogu popraviti bilo koju vjeru, crkvu ili sektu, ili barem dojam o istima.
Mislim da je legenda Kresh potvrda ove moje teze, neka me Profa ispravi ako griješim.
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.