Ejebiga, ja napisao referat Gazdi o granicama, a za to vrijeme me Forum otkačio i sad bih morao sve ispočetka. A sad mi se više ne da.
Ali, poanta je bila: Gazda, povuci malo ručnu na toj temi, da je ostala zastava RSK u Kninu kako bismo Najlepša i ja u njezin i zetovski moj Drniš i Siverić? Kad imaš s druge strane granice fašistički režim koji je čitavu populaciju jedne nacionalnosti s nekih teritorija protjerao (i pobio), onda ti nije svejedno s koje si strane takve granice i hoće li ona ostati tamo gdje je.
Uzmi, dakle u obzir taj faktor, jer većina ljudi željela se i želi se jednostavno vratiti kući jer, ruku na srce, ne možeš nijedan narod generalno prosuđivati prema svojim kozmopolitskim kriterijima. Ja tvoj stav potpuno razumijem i načelno podržavam kao ideal, ali većini ljudi nedostižan ideal. Apsolutno sam protiv diviniziranja granica, država, nacija, zastava i himni kao nekakvih svetinja kojima se bilo tko treba klanjati. To rade oni koji od takvog kulta dobro žive i oni koji to puše jer ne znaju za drugačije ni bolje. Ali, to nije većina. Većina populacije svih, ili ajmo reći većine naroda i država, također nije sposobna jednostavno odseliti i nastaviti ili započeti život negdje drugdje. A i zašto bi. Koncept doma i domovine ipak garantira neku temeljnu sigurnost, i to je osnovni smisao postojanja države koja to mora pružati svim svojim građanima, bez obzira na nacionalnost. Upravo sam si naručio knjigu B. Gunjevića / P. Matvejevića pod odličnim naslovom "Tko je tu, odavde je". I ja prezirem one koji svu svoju vrijednost i smisao svog života crpe jedino iz činjenice da su se slučajno rodili baš kao pripadnici naroda koji je većinski u jednoj državi, pa misle da im to daje neka veća prava nad drugima koji to nisu. Prezirem i one koji bi samo zbog kulta granice/države/nacije/vjere/zastave/himne bilo komu drugom ili drugačijem bili u stanju razbiti glavu ili učiniti nešto još gore.
Ali, kad odem primjerice u Prestonicu, onda se uvjerim da i ova naša sva ovako sjebana i sve samo ne savršena državica ima nekih prednosti. Evo, pitaj Duleta.
A opet, ni sentimente prema ovom ili onom teritoriju ne možeš otpisati, te su emocije stvarne i ja ih u osnovi smatram plemenitima, premda su najpodložnije izopaćenju i pretvaranju u samo zlo i zloću i zločin.
Nisam ponovo napisao sve od onoga što mi je nestalo, ali i ovo je dosta. Neka nama država, dokle god oni koji žele i za to su sposobni mogu kad god požele iz njih izaći i ući, nastaniti se, zaposliti i živjeti u miru i sigurnosti. Gledaj na granice kao na širu, možda najmekšu, ali ipak neku opnu prostora u kojem živiš, u kojem ispunjavaš neke svoje obaveze i koja ti zauzvrat pruža neku elementarnu sigurnost (tu, naravno, svaka država šteka, a naša pogotovo). I naravno, da te pritom nitko ne davi, ne proziva, maltretira a kamoli proganja zato što ti ta država nije ni najveća ljubav, ni svetinja, ni objekt ikakvih emocija.

Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.