Kako je navodni neoliberal Margaret Thatcher tako žestoko napadala Jugoslaviju, riječima da su je 1991. više željeli neki van nje nego oni unutar nje (misleći na "svoga" bivšeg ministra vanjskih poslova Carringtona)?

Zanimljivo kako se nju i Reagana gura u isti negativni neoliberalni koš, a pritom se zaboravlja njezina dosljednost u borbi protiv komunizma. Oni jesu bili za deregulaciju i manju ulogu države (za nečiji račun), ali pogledajmo Busha starijeg ili Johna Majora, jesu li oni bili za suprotno?

Zanimljivo je kako je Margaret Thatcher, zagovornik samoopredjeljenja naroda, bila protivnik ujedinjenja Njemačke.

Kako gledati na lik M. Thatcher? Je li ona bila neoliberal ili uvjereni protivnik komunizma kojem je zapadna ekonomija bio alat za njegovo rušenje?

Kako je jednom neoliberalistu projekt EU bio odbojan? Zašto se ona ako je bila neoliberalist zalagala za Europu nacija, kao i za veću ulogu Ujedinjenih Naroda? Zašto je definirala nacionalizam kao pozitivnu vrjednotu? Na koncu, zanimljivo je kako je ona otišla sa mjesta premijerke baš radi takvih stavova koji su stubokom suprotni neoliberalizmu.

Ipak, činjenica je kako su u njezinom mandatu neke grane britanske industrije ugašene. Zapad se okrenuo od rada prema pohlepi, i u kontrastu sa komunizmom je to bilo fatalno za komunizam, ali dugoročno gledano Zapad se okrenuo od iskorištavanja stvari prema iskorištavanju ljudi.

Je li Thatcher bila svjesna toga? Iskreno sumnjam, ali s obzirom da je ona 1990. smijenjena sa položaja vlasti smatram kako ona nije kriva za "zločine kapitalizma" koji su uslijedili nakon njezina silaska. Neke bivše komunističke države su itekako napredovale nakon pada komunizma. Do 1990. postojao je i Sovjetski Savez i komunizam i berlinski zid. 

Mit je da je Thatcher uništila britansku ekonomiju, ali je pokrenula jedan ekonomski proces koji je dugoročno negativan. Ipak, bio je bolji od konkurencije - komunizma. Međutim, najgore za napredak je nedostatak konkurencije. Kako besposlen pop i jariće krsti, tako je i jedan loš sistem krenuo u borbu sa svojim neprijateljem - dobrim sistemom. Zašto je ovaj sistem doista loš? Jer se bazira na pohlepi.

Zanimljivo, sve je to Margaret Thatcher znala i na to upozoravala, ali je netko moćniji od nje skinuo sa pozicije. Već 1991. u UN-u ona govori o svemu što očekuje svijet: o internacionalizmu koji je pozitivan, ali i onaj koji je negativan. O razlici između pozitivnog i negativnog nacionalizma. O ljudskim pravima koja su zapravo ugrožena i pravu na samoobranu. Ali ona više ne govori kao britanska premijerka, već kao Margaret Thatcher. Ona govori o borbi za demokraciju. Oni koji su je skinuli su bili protiv toga jer je inače ne bi dirali da im je odgovaralo što radi i govori.

Kakav je bio njezin interes braniti Sloveniju i Hrvatsku? Britanki "koja se obračunala sa radnicima u svojoj zemlji"?Način na koji govori o situaciji u Jugoslaviji 1991. godine sugerira da su svi sve znali, ali su neki vidjeli samo ono što su željeli. Thatcher je išla protiv britanskih interesa doista vjerujući kako mora braniti demokraciju od komunizma, jugoarmije i srpskih terorista - kako je i sama rekla. Zato neka joj je, unatoč svemu, veliko hvala - jer je bila prvo čovjek, pa onda političar. Gledajući je u svjetlu ovog poteza doista ne vjerujem kako je Thatcher svoje greške napravila u zloj namjeri. A kakvi su bili interesi i namjere Bakera, Eagleburgera, Carringtona i Kissingera? Zašto su oni bili prokomunistički orijentirani u ratu protiv Hrvatske i Slovenije? Carrington je samo bio izvršitelj, a ostalima nije bilo do demokracije već do profita, kao što njihovom komunističkom suradniku Miloševiću nije stalo do Srba i Srbije. Oni su bili prvo političari, a tek onda ljudi.

stvar je kompleksnija. Pitanje je kako bi Thatcherica reagirala da je u vrijeme izbijanja rata u Jugoslaviji bila premijerka. Kad je izbio rat, ona je vise nije bila premijerka, izgubila je utjecaj u stranci, znala je da joj je karijera kao politicarki zavrsena i kao takva je mogla biti "slobodni strijelac" i na platformi borbe protiv komunizma zalagati se za samostalnost Hrvatske i Slovenije, neopterecena razmisljanjem ni sluzbene britanske politike, ni ostalim zapadnim politicarima 

i sam navodis kako se protivila ujedinjenju Njemacke. A Zid je pao dok je ona jos uvijek bila premijerkom. Sjajan primjer kako je reagirala dok je jos bila na vlasti

cijeli Zapad su dogadjanja 1989/90 u istocnoj Europi potpuno iznenadila. I uopce nisu mogli predvidjeti kako ce se stvari dalje razvijati. Umjesto jednog monolitnog bloka, pred sobom su odjednom imali 20-tak novih subjekata, svaki sa svojim vlastitim zeljama i predodzbama vlastite buducnosti. I bas zato je prva reakcija bila "sacuvati status quo", sto znaci oprezno nadgledati polagane reforme. Potpora novim drzavama im nije bila na kraj pameti. U prvo vrijeme ne samo da su se protivili stvaranju novih drzava, te ujedinjenju Njemacke, vec su zagovarali oprezne i dugotrajne reforme iz socijalistickog gospodarstva u kapitalisticko. Par dana nakon pada Zida Mitterand dolazi u istocni Berlin i govori politicarima DDR-a: "nadam se da vi stvarno ne mislite da ce do ujedinjenja sa zapadnom Njemackom doci samo tako? Mozda jednog dana, ali bit ce to proces dugog trajanja". Kohl dolazi u Prag i upozorava Havela da se socijalizam ne moze rusiti preko noci, vec da ce im za to trebati desetak godina. Austrijanci su uzasnuti mogucnoscu da dodje do raspada Cehoslovacke i Jugoslavije, pa je vojna sprema austrijske vojske dignuta na najvisu razinu

u tom kontekstu treba gledati i postupanje americkih politicara prema Jugoslaviji. Stalno se provlaci kako su SAD podrzavale Jugoslaviju iz svojih prosrpskih interesa. U tom smislu se navodi vec cuvena posjeta Bakera Beogradu, gdje je izrazio podrsku sluzbene SAD ocuvanju Jugoslavije. Ono sto je ocito nepoznato hrvatskoj javnosti je da je taj isti Baker tjedan dana prije bio u Kijevu i ostro upozorio Ukrajince da im slucajno ne pada na pamet razbijati SSSR. I da SAD nece priznati nikakvu samostalnu Ukrajinu

Zapad je zelio zadrzati status quo sto dalje i zato je na sve nagle promjene gledao sumnjicavo. To je bila sluzbena politika. A Thatcherica, kao vec bivsa politicarka, je mogla bezbrizno igrati ulogu slobodnog strijelca

o tome pise Tony Judt u svojoj briljantnoj knjizi "Postwar: History of Europe since 1945"

Written by M. Holjevac

Zagreb i Balašević vole se javno. Naslovi u novinama nisu skrivali oduševljenje gostom: "Ne morate ga voljeti, ali ga morate cijeniti", napisao je Večernjak, dok ostali mediji ionako ne skrivaju oduševljenje gotovo bilo čime što dolazi iz Srbije - bilo čime osim Bore Čorbe, reklo bi se. No ja bih ipak mnogo radije otišao Bori na koncert. Zašto? I kao prvo, zašto uopće petljati politiku u muziku? Pa jer se neki muzičari, kako ćemo vidjeti, bave politikom. 

 

"Đole je legenda, Đole nikad nije huškao na rat i bio je uvijek za mir, Đole je bježao kada su ga htjeli poslati u taj suludi rat". "Đole nikad nije mrzio nikog, išao je i u ratu pjevati svugdje, u Bosnu, Sloveniju...", tako otprilike ide mit o Balašu. Đoka Balaš je jedan od onih ljudi koji su stekli auru pomiritelja, mirotvorca: za kartu za njegov prošlotjedni koncert - zapravo seriju od tri koncerta, se u Zagrebu čekalo u redovima. Planirani broj nastupa je povećan, kako nitko ne bi ostao bez karte. Reklo bi se, opušteni ljudi koji nikog ne mrze, poruke mira, zezancija...

 

No postoji i druga strana fenomena Balaš, koja se danas namjerno prešućuje. Nekim ljudima se, ako su dovoljno oportuni, manipulativni i spremni okrenuti se kako vjetar puše, oprašta sve: Balaš, baš kao i Severina, spada među takve. Neki drugi, poput spomenutog Bore Čorbe, su upravo poput lika iz njegove pjesme: "Žika Živac je dežurni krivac, on je obeležen i negativac". Taj Balašević - mirotvorac, multikulturnjak i poštenjak koji voli sve narode svijeta, a naročito ex-jugoslavenske je u osvit rata spjevao pjesmu koje se danas odriče, no srećom ostala je zabilježena na audio-snimci dostupnoj na internetu:

 

 http://www.youtube.com/watch?v=tlM0z5XYF9s

 

Tekst ove nacionalno-ljubavne pjesmice, izvođene u dvorani Sava Centra i Srpskom Narodnom Pozorištu 1991. godine, kako bi se ohrabrilo i dalo moral hrabrim srpskim ratnicima koji su se spremali na pohode protiv "severozapadnih republika koje pljačkaju Srbiju i oće da se otcepe" (primijetite kontradikciju) glasi ovako:

 

Laku noć braćo Janezi Shvatam vas, sve su to geni Mame vas habsburški kavezi Neko je rođen da šeni   Malo ste plebiscirali Pre tog ste puno rovarili Tovariši, dugo ste svirali Dok se niste natovarili   'Ajte vi, braćo Slovenci, Nemojte s tim da se šalite Samo vas čekaju Nemci Samo im vi još falite   Kvarni ste, jadna vam majka, Nismo iz istog filma I dečki iz treceg rajha Za vas su GG firma   Ne kunem, ne kunem i ne pretim Sve ovo smatrajte šalom Ja neću da vas se setim Ni kad budem gledao slalom   Na nama svako ućari I vi ste tako odlučili Laku noć braćo smučari Dobro ste mi se smučili   Želim vam mir i spokojstvo I slavu vašoj zastavi Bilo je zadovoljstvo Jeb'o nas ko nas sastavi

 

 

No, nakon svega tri godine, kad je u Srbiji zavladala glad i bijeda, Balašević se ipak sjetio onih kojima je obećao da ih se neće sjetiti ni "kad bude gledao slalom" i uzeo državljanstvo Slovenije! Dakle: postao je sugrađaninom ljudi za koje je tri godine ranije tvrdio da su genetski predodređeni da šene kao psi, da su gori od nacista, i na čiji je račun općenito istresao plejadu uvreda iz najgorih šovinističkih propagandnih šema.

 

Mislite li da je to vrhunac licemjerja? 6.12.1991. dao je intervju pod nazivom "relativno rodoljubiv tip" za Beogradski NIN. O da, i tada je imao imidž mirotvorca, jer, kao, protivio se ratu, bio za mir, nije se odazvao mobilizaciji JNA - pljunuvši time zapravo na vlastitu superpopularnu, režimsko-ulizičku jugodomoljubnu pjesmu "računajte na nas". No, o kakvom se "zalaganju za mir" radilo? Najbolje da kliknete na gornji plavo označeni link i pročitate ga cijelog, no ako vam se ne da evo nekoliko izvoda: 

 

- "...neprimereno mi je da svi mi, koji smo bili veliki Jugosloveni, sada budemo veliko - nešto drugo. Ne prihvatam ono: morali su da pevaju, naterali su ih. Mene niko nije terao, ali i da jeste, zar bi trebalo da pevam „ajmo u boj, za narod svoj", kao onaj talog tamo u Zagrebu?"

 

- "Srećom, na vreme ste se odrekli pesme ,,Računajte na nas", inače, mogla je sad da vas ubije prejaka reč?

— U toj pesmi napravio sam samo jednu grešku - pomenuo sam Tita. Ja nikada nisam bio komunista, niti prokomunista(...)  Tako napišeš pesmu devojci koja to nije zaslužila, ali to se nikada ne sazna. Zbog tog „Tito-Tito", ja sam pesmu mnogo ranije prestao da pevam. A upravo sam ponosan što sam, kao nepodoban, sklonjen i tu pesmu nisam pevao na sletu kome je Tito poslednji put prisustvovao.

 

- Na kraju krajeva, armiju kojoj sam se zakleo - u kasarni „Maršal Tito" u Zagrebu! - činio je različit svet. Bila su tu tri Šiptara, tri Muslimana, jedan Hrvat, ja iz Novog Sada i Sekula iz Beograda. Ispada da ta zakletva još važi samo za mene i Sekulu. Napravljena je velika greška u koracima, ja sam za to da branimo domovinu, kao i svaki relativno rodoljubiv tip, ali neko prvo mora da mi kaže šta je moja domovina. Ne bih voleo da odem u okolinu nekog Đakova, da tamo izgubim uvo ili nogu, pa da mi onda dođe gospodin Karington i kaže da moram da se vratim stotinak kilometara.

 

I potom, najjači od svih bisera:

 

- Za to sam da više ne živimo zajedno. Mislim da je reč o dva naroda koji su genetski beznadežno zavađeni. Među njima vlada iracionalna mržnja, koja je nama, koji smo drugačije učeni, tek sada postala jasna, kao što nam je jasno da Jugoslavije nikada i nije bilo, da u pitanju nisu šake ekstremista kako su ih nama predstavljali, već milionske mase koje se nisu trpele, pre svega na račun religije, koja je pokretač svega toga. Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod uhvaćenih ustaša, kod oslobodilaca, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama - mržnja, radost, strah, histerija - sem na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedina odavala predumišljaj.

 

Mislite da ćete opet imati orkestar sastavljen od Srba i Hrvata?

— Pa, ne znam. Da se pita samo Srbija - tu ne bi bilo problema. I sada, kada bi Elvis i Tonči došli da sviramo u Sava-centru, mislim da u toj masi sveta tamo ne bi bilo tipova koji bi vikali: „Idite kući, ustaše!" Naravno, pod uslovom da oni lično to u međuvremenu nisu zaslužili. Ali, zato bi oni imali problema kod kuće, što su bili ovde i svirali Srbima. Neko od njih bi zbog toga možda imao sukob sa ćaletom ili zetom, koji su verovatno članovi HDZ ili Paragine stranke. Sve u svemu, bojim se da takav orkestar više nikada neću imati.

 

Dakle, mirotovorac Balašević nije imao sumnji tko su u Vukovaru "ustaše" a tko "oslobodioci". On nikad krivca nije vidio tamo gdje je jedino bio - u Srbiji, u imperijalnim ambicijama srpskog nacionalnog bića i njegove elite. Ne, za rat su krive časne sestre, a ne onaj autohtoni, samonikli srpski fašizam koji je izrodio Slobu, koji je slao emisare u Krajinu s rakijom, puškama, i pričama o slavi Srbije, koji je Srbiju sukobio sa svim narodima ex - Yu i većim dijelom planete. Za njega je za rat kriva "vjera" - što je samo po sebi dovoljno glupo, ali onda dodaje i točno koja, katolička, dodajući pokvarenost na glupost. Ne slučajno njegova komunistička vjera / ideologija koja je izrodila Slobu, ne slučajno pravoslavna jer je ona "naša" domaća". JNA kojoj je pjevao pjesmice isto nije ništa kriva. To je na neki način i klasika: i danas je antifašistima "katolička vjera" kriva za sve od Staljinovih gulaga i Drugog svjetskog rata do svjetske ekonomske krize i Sirije. Za njega su krivci za rat bili - na "ustaškoj", "šiptarskoj" i "balijskoj" strani. Srbija tu ništa nije kriva, možda neki tamo zli ljudi poput Slobe koje eto u Srbiji nitko ne podržava. Ako netko i psuje mater ustašku Hrvatima u Vojvodini, pa to je jer su zaslužili. Kao što su zaslužili i granate, i sve ostalo. Tko im kriv. Srbi su samo htjeli zadržati Jugoslaviju. Za njega, Srbija je jedna tolerantna i mirotvorna zemlja, ljudi nikog ne mrze, samo je problem u tim Hrvatima, ustašama, Hadezeovcima. 

 

Ne treba misliti da danas Balašević misli išta drugo - kao, uostalom, i velik dio njegove publike. Srpski šovinizam spram drugih naroda je tu latentan, ali ništa manje maligan nego kod onih koji su otvoreno zastupali veliku Srbiju. Možda i opasniji, jer ima veću moć mimikrije. On se danas odriče svoje pjesmice o "konjušarima", kao što se devedesetih odrekao svoje pjesmice o drugu Titu. On se danas odriče svojih izjava iz devedesetih kao što se devedesete odrekao Hrvata i Slovenaca, i mogućnosti da ikad više svira s njima. 

 

Ali licemjerje Đoke Balaša, dobrog lale koji ujedinjuje narode, ne staje tu. Osim što je prevrtljivi beskičmenjak, on je lopov. Velik dio svojih pjesama jednostavno je pokrao od američkih blues i country autora. U Jugoslaviji je tada ta muzika bila slabo popularna, ploče se nisu baš lako nabavljale - uvoza nije bilo, a domaći izdavači takvu muziku nisu izdavali, a internet je bio nešto iz Zvjezdanih staza, u rangu s teleportom i replikatorom. U takvim uvjetima, nije bio nikakav problem publici podvaliti tuđu pjesmu pod vlastitu. Samo kao primjer: njegov "Božo zvani Pub", pjesma kojom je lansirao svoju solo karijeru 1982., je doslovno ukradena "Boy named Sue" Johnny Casha iz 1968. Ako ne vjerujete, usporedite:

 http://www.youtube.com/watch?v=-1BJfDvSITY

 

Bora je otišao iz benda, i postao jedini pravi i autentični buntovnik jugoslavenske rock scene. On nije, poput Štulića, nakon "bunta" odlazio u topli stan tatice generala JNA i dobivao nagrade "7 sekretara SKOJA", nije se poput Prljavaca priklanjao ovoj ili onoj struji kako već vjetar puhne, a kamoli da bi poput Balaša ili danas Seve uvijek bio na "pravoj" strani, strani "zdravih snaga društva". Njega je SUBNOR izbacio iz svih umjetničkih udruga, i iako je punio dvorane bio je proklet od tadašnjeg socijalističkog režima zbog otvorenog antikomunizma - nešto kao danas MPT u Hrvatskoj (nadam se da nitko neće naći uvredljivom usporedbu dotičnog s jednim notornim četnikom: govorimo o principima i prinicipijelnosti). Balašević zapravo predstavlja svu onu titoističku trulež bivše države koja ju je i odvela prvo u krizu bez kraja i konca, potom u rat, čudeći se otkud sad to i kriveći sve druge od "nacionalista" do časnih sestara, ali se nikad nije pogledala u ogledalo i rekla "da, mi smo vam ovo ostavili u naslijeđe".  

 

Pa ako i danas ponekad pustim neku Borinu pjesmu, to nije samo zato jer je on žestok. A njegove šovinističke izjave o Hrvatima iz devedesetih? on je otovreno i iskreno, kao i uvijek, rekao što misli o nama, i ostao je dosljedan sebi. On je možda razočarao svoje poklonike u Hrvatskoj kad je devedesete osvanuo intervju u "Startu" u kom je otvoreno podržao srpsku stvar, ali Bora je tada govorio isto što je govorio i prije, i poslije, i što govori i danas. Dosljednost i iskrenost, ipak, treba uvažavati: naročito na brdovitom Balkanu, gdje je bizantinska prevrtljivost uvijek bila obilno nagrađivana, a bilo kakav oblik iskrenosti strogo kažnjavan. 

 

A dio Hrvata koji misli da je liberalan i tolerantan jer stoji u pet ujutro da bi kupio kartu po cijeni od 280 kuna za Balaša zapravo su samo beskičmenjaci bez svojeg "ja".  To je publika koja vrišti od oduševljenja kad Balaš u Opatiji razvije srpsku zastavu, ali se nikad ne pita zašto nikad u Novom Sadu ne razvije Hrvatsku: to bi mu vjerojatno bio kraj karijere u Srbiji. U stvari, kad bolje razmislim, da pred svojom publikom u Hrvatskoj razvije hrvatsku zastavu, vjerojatno bi mu publika u Hrvatskoj zviždala. 

 

Pa da parafraziram Đoletovo "Jebo nas ko nas sastavi": "Jebo ga ko ga dovede".  Nadam se da sad ipak razumijete zašto više držim do četnika Čorbe koji nikad nije skrivao što je, nego do dobrog lale Balaševića: Bora nikad nije bio licemjer, što go da je bio. A isto tako, ne očekujem da će spoznaja da je njihov idol davao izjave dostojne vojvode Šešelja i krao tuđe pjesme odvratiti široke antifašističke mase koje i dalje žive u svojim mitovima o dobrom životu u Jugoslaviji, o zlim nacionalistima koji su razbili Jugoslaviju, od idoliziranja Balaševića. Jer, njima uvijek treba  "dobri Srbin", koji nije sudjelovao u ratu, koji nije "nikog mrzio", kako bi održali vlastite iluzije. Kad biste im oduzeli iluzije i suočili ih sa stvarnošću, vjerojatno bi poludjeli. Ne, za rat i dalje moraju biti krivi katolici i nacionalisti svih boja. Malo se pucalo, ne zna se tko je kriv, ali sad je sve u najljepšem redu. Balaš je, sa svojim beskrupuloznim oportunizmom, idealan da ih odvede u ljepšu prošlost i relativizaciju zla. I zato, Đole, bar se postidi kada nas vidiš: ostani đubre do kraja.

a jebate...pa gde ovaj "genije" (Holjevac) bio do sada
Otkrio je toplu vodu u 2014. godini...
Ja sam, ovde na forumu, pre XZ godina pisao o Đoletovom licemerju, a on je , jadan, to tek sada otkrio,....
E sad, treba otkriti, šta je uopšte poenta ovog "teksta"
Pretpostavljam, da je nešto u stilu : Hrvatska je u ekonomskoj krizi, zato što razni citiram : "beskičmenjaci bez svojeg ja" (kraj citata), daju svoje teško zarađene novce, nekom srbijanskom licemeru!
Inače, osim činjenice da je Balašević osvedočeni licemer, sve ostalo je kreten koji je napisao ovo smeće - promašio.
Od razloga "razlaza" Bore i Đoleta, preko toga da je Balašević lopov, jer je, citiram : "Velik dio svojih pjesama jednostavno je pokrao od američkih blues i country autora" (kraj citata), a kao dokaz za to je dao 1 (slovima : jednu) pesmu.....
Dalje, kreten ne zna da nije u pitanju BožO zvani Pub, nego BožA (dobro sad, ovo je zajebancija)......ali kreten nema pojma da Bora nije nikakav dosljedni buntovnik (haha, još ga po toj doslednosti upoređuje sa Tompsonom, kakva budala), jer je isto tako svakom bar malo upućenom u Internet (mrzelo "autora" da gugla još malo, bilo mu previše ovo sa Balaševićem) poznato šta je sve Bora pričao/pevao o Slovencima, kao bečkim konjušarima i o tome kako nikada neće svirati tamo i njima ...da bi, na kraju "dosledni buntovnik" itekako svirao po Sloveniji....
Naravno, da je kreten,da je još malo više upućeniji u srpske prilike, (kad priča o Štulićevom buntovništvu) znao bi da je Bora već godinama "prirepak" Koštunicinog DSS-a,a čak je jedno vreme i bio neki zamenik ministra kulture (ili nešto slično)...
Znači, kreten koji se usudio da deo populacije svoje države nazove "beskičmenjacima bez svoje ja" je promašio 95% stvari.....ali zato što su u toku novogodišnji i božićni praznici, od mene će dobiti prelaznih dva minus....i mali savet da promeni lekara...

ne bi ulazil u ove političke priče oko Balaševića...ali sa glazbenog (muzičkog za Srbe) aspekta, slušanje Balaševića mi predstavlja osjećaj ugode jednak onome kao kad jedem npr. prežganu juhu, i to hladnu...

probal jednom i sačuvaj Bože..

au, nis gore od hladne prezgane

Jel se to samo meni čini da na ovoj slici Balašević ima slovačku zastavu?  Po ovo malo grba što se vidi ne vidim koja bi to druga mogla biti...

E jebi ga....i ti bas svasta moras da primetis...
Sad ne dam ni prelaznih dva minus...ynači, kec ko kuća i mrš na popravni....uz jaču terapiju svakako...