jučer sam se nakon dugo vremena nervirao zbog poraza mamićeve prćije. elem, vodio ja svoju potomku na jednu od njenih prekoviše "slobodnih" aktivnosti, naravno to je na drugom kraju metropolisa pa se ne mere doma u miru gledat tekma nego kakti ima u čekaonici (osim gomile uokvirenih branetovih hvalospjeva) i televizor primjerene veličine (nisam izbirljiv, ak je ibanjez veći od dva piksela, ja zadovoljan). al oš kua, budući je rečena aktivnost od onih koje obično forsiraju i zbrinjavaju boljše polovice, u čekajonici vlada konsenzus (kojeg se ni saborski klub hadezeja ne bi posramio) da je suljober veličajni jedino što valja od svekolike ponude dostupnih teve kanala, pa sam demokratskom većinom prepušten ponudi obližnjih birtijet'na, da se snađem. e sad da nemam genetski usađeno gađenje ka špici, hip i trendi, fensi šmensi, "in", ugostiteljskim objektima, možda bih i našao nešto bolje, al ovako žešće hendikepiran, osuđen sam na lokalnu rupetinu "kod ljuza". bilo bi to sasvim ok mjesto, da se nisu našla tri pijanca (najeli se žganca) samoprozvana povijesna eksperta, koji su još u najavi utakmice krenuli u žestoku raspravu o partizastašama, manoliću, franoliću, paveliću, tituđmanu, bbušiću i zbušiću (taman kod njega nas je i zbušilo). uglavnom su im stavovi bili slični ili isti, ali jebo pijanu raspravu u kojoj se svi slažu pa su uspjeli dobrano zakrvit prtljajuć neartikulirano već prilično odebljalim jezičinama, skokovito i hirovito skakajući s jedne na sedamnejstu temu, otprilike kanda čitam vilegnjeckavu i degendelkovu raspravu na forumu, a povremeno ih podbode đejkštogamotaokoplota. zabavno i poučno s antroPIČKAstog stajališta al nije mi neka fora dok kakti gledam vrhunsko nogoloptanje (a pitao sam se može li gore od praćenja uživo s tribine maksinemira). u kratkom dijalogu sa samim sobom (u takvim trenucima volim porazgovarat s nekim tko ima bar dve funkcionalne živčane stanice) rekao sam si: jeboimpasmater, ako sad ovi krelci još i popiju gol u prvoj minuti, odok ja s babama gledat sulejmanija. zacrnilo mi se pred očima, kad je vukojebić prvi put u životu smisleno dodao loptu prema naprijed, a vida, ne očekujući da je ogi takvo što u stanju izvest, krenuo otvorit pivu dok netko opasniji ne preuzme stvar.
jedan od povjesničara se krenuo opraštat pa sam ipak ostao još neko vrijeme, zaključak na temelju viđenog, da je netko normalan na klupi, tu se možda moglo i nešto ušićarit, s ovim stručnjakom, još smo dobro i prošli. kod sulje veličanstvenog se sve nešto zakuvalo, u kokošinjcu lom, među agama i vezirima lom, gdjegod se okreneš frka, nije ni njemu lako.
doma sam još virnuo na čačićev osvrt, jel tko ubrao kad ga je novinar pitao da zašto ne zabrani stoperima da vraćaju kenjavi, kad je svima znano da je ovaj u trajnom sukobu s loptom (boktemazo na svakoj tekmi on bar jednu doda protivniku na zicera), a pametnjaković nakon gomile praznih pizdarija kako je kenjava ovakav i onakav, super truper, fin, dobar i pametan, poentira sa veleumnim "pa nije samo on kriv, možda te lopte nisu ni trebale ići njemu, možda je to tri jebalo na neki drugi način rješiti".