Pronadjoh i par ovih fotki. Vama, naravno, one ništa ne znače - osim da su iz (Novog) Zagreba. Meni znače godinu dana života. SREĆAN PRAZNIK!


A odmah prekoputa one glavne kapije (slika br. 1), čim predješ cestu i udješ u Travno... u jednom od dva prva solitera je živela ONA! Prelijepa, produhovljena, pijanistica ( i to ozbiljna, a ne kao ja kurajber!). Od nje sam prvi put čuo reč, "mozzarella"!!! Tada sam mislio da na svetu postoje samo: beli sir, kačkavalj i kajmak!!! Eto, N.S. mi je otvorila oči. I još koješta. Stvarno je bila žena iz nekakvog romana iz 19. stoljeća. Kao da su je smislili Emily Bronte i Jane Austen skupa!
Blaga, tiha, inteligentna, obrazovana i uz sve još... klasična pijanistkinja!!!
Ja ne znam da li je iko nakon što je pušten iz JNA
ostao u mestu služenja još tri dana!!!??? Eto, ja jesam! "Skinuo" se u petak, ali u Beograd sam tek doputovao u ponedeljak uveče! Znači, još tri dana sam ostao u "Metropolisu"!! Pa mi ni to nije bilo dovoljno,...ali ipak, čekali su me u Beogradu familija + prijatelji... morao sam da palim kući. Aaaahhhhhh, koliko sam zavoleo taj grad i te ljude. Tj. tu "škvadru".
Nažalost, koliko znam, pola njih nisu živi, a druga polovina se rasula po svetu (ima ih i u Chicagu, L.A.-u, Floridi...) . U meni ostaje žal veliki.
P.S. N.S. i danas živi u Metropolisu... supruga je jednog (izuzetno) uspešnog klasičnog muzičara, profesora na akademiji... Ah, šta reći? Da im želim sve najbolje? Pa, valjda se podrazumeva. Mislim, njoj... a to znači i njemu. Kraj. The End.
[uredio NYC - 09. listopada 2012. u 05:17]