Daaaj, pa nemojte vršit taslačenje, tarabljenje, krkačenje nad mojim zdravim razumom... Kome normalnom ovakav stih može stati u - eh da je samo stati, nego započeti i završiti (!!!!), pazi sad, SERENADU?!?!?

Koja je to žica u ljudima koja je kod mene ostala zakržljala, pa da im rezonira na te neke artističke načine pri ovakvim slikama?  Zašto ja ovo, kao i recimo, štajaznam, filmove Rane ili Lepa sela lepo gore, doživljavam kao nešto umobolno, nešto neprobavljivo, nešto što ne mogu izdržati do kraja... Kad ono, među osjetljivim dušama to profinjena umjetnost?
Pitao sam već nekoliko puta ljude i za filmove i za muziku i za pisanu riječ takve prirode, pa mi uglavnom kažu, daaaj Kauboj, opusti se.  Kakvo je to opuštanje, koja je to nirvana koju ja nikako ne mogu dosegnuti koja čovjeku dopušta bilo koju vrstu uživanja u tupim krivim kamama, propucavanju nogu najboljeg prijatelja uz obostrano urnebesno smijanje, u slanju svoje učiteljice iz osnovne škole kao poklona onima bez izlaza...  Ne kužim, ja najviše uživam kad od takvih stvari uteknem.  Što dalje.  Pa se pravo opustim uz jeger ili tekilu i smijem se recimo Sheldonu Cooperu ko lud na brašno.

(Sjetilo me onog (pred)ratnog - sad jel vic, ili aforizam, šta li je - uglavnom odgovora na pitanje, koja je razlika između Hrvata, Muslimana i Srba, a koji kaže da Hrvati kažu "spava kao beba", Muslimani "spava kao jagnje", a Srbi "spava kao zaklan".  Pa jel moguće da u tom ima nešto?!?  Mislim, naravno ne kao etniciteti, nego kao tri vrste ljudi, gdje su većina neki "srbi", dok ja nisam?)

Ljubavi, daj dođi na prozor da ti tepam... tupom krivom kamom nježno, ko rukom, zaklalo...
Oh dragi, kako si romantičan!! Sad ću ja doć

Zato što je taj "ss" njemačko slovo, pa tako i dio Latin kodnog formata, dok su ostali dio grčkog alfabeta. Beta samo ima sreće da ima njemačkog doppelgangera.

Kad ti s nama velikodušno dijeliš znanje o nebu, da pokušam u barem miniskulnoj mjeri uzvratiti...

Ja sam jutros iznova otkrio još jedan 'teritorij' moje domovine, i područje koje u meni budi najdublje patriotske osjećaje pripadnosti i zajedničkog tla-'Ruke' Ranka Marinkovića!

TO je moja domovina, i tu ja dobijem poriv slušati Lijepu Našu.Tu sam Hrvatina.

Veliki, sjajni, briljantni šjor Ranko. Hvala ti bože što sam imao sreću sresti ga, popričati s njim, dijelom ga i upoznati. U spomen čega svjedoči najvrijedniji predmet ( stvar) koju posjedujem-'Kiklop' s osobnom posvetom, potpisan 12.12. 1996.