Ah, kako mi je toplo oko srDca kad vidim koliko se brinete za moje biće, kao tu-biće, po Heideggeru. Iako bi Buda rekao, u svojoj teoriji nihilizma, "nije biće; nije ne-biće; nije biće i ne-biće (ovde je bitno ovo "i"!); niti je nit-biće nit ne-biće". Kapirate, tzv. logička TETRAlema nihilizma (nije dilema!) ? Znači, NIŠTA NIJE!
Par komentara, opaski i - naravno - lupetanja:
1) Ona fotka Karlovih Vari. Pa ono je magično, jebateled! Gledam je kao hipnotisan i svaki trenutak očekujem jednu veliku ruku koja pomera autiće i ljude-figure, a onda se pojavljuje i električni voz, iliti vlak! Pa, ono je kao najlepša postavka u izlogu neke velike robne kuće (recimo, MACY's) pred Božić! Koje boje, koja priroda, koja lepota... dokaz da urbanizam ne mora ići kontra prirode. Naprotiv. Hvala, dr. Ostankiewitz!
2) @Gazda: Glej, i meni je palo na um isto ono što je Brane već napisao. Ne znam kako je to "kod vas u Lijepoj Našoj/Vašoj", ali ovde bi ti "stručnjaci", odn. njihova firma, po kratkom postupku popili žešću sudsku tužbu gde bi tužitelj još napabirčio i "nadoknadu za duševnu bol", te troškove spavanja u hotelu, jer se doma nije mogao istuširati, niti ogrijati! Mislim, svaki advokat bi ovde zaslinio na mogućnost podizanja takve tužbe - naravno, jer mu sleduje 30% a dobitna presuda je gotovo zagarantovana. Zagarantirana. Kako oš. Tako bi to bilo OVDE. I onda bi ta firma, preko svojeg advokata, brže bolje pokušala da se nagodi sa oštećenom stranom jer im se to više isplati nego da idu na sud, pa onda još moraju da dodatno plaćaju advokate, pa sudske troškove, a konačna presuda je krajnje izvesna - jerbo su ZASRALI i to ŽESTOKO!!!
Dakle, vi ulazite u EU za manje od godinu dana, a pravna država još NE POSTOJI???????
Ne kapiram, majke mi. Apsurdno zvuči, ali ja ŽALIM što nisu meni ovde napravili takvu štetu! Kako bih se samo opario, majko moja!
Dakle, TUŽI STOKU!!! Pa, ne može to tek tako da prodje!!! Jebate, uništili su ti bojler - toplu vodu, grejanje... i šta? Sad, kao NIKOM NIŠTA?!?!?!?!?! NEEEEEEE MOŽEEEEEEE! Jel me ČUJEEEEEŠ?! Nemoj, bre, da im šaljem znaš-ti-već-koga na vrat!!!
3) OLUUUUUUUUUUJA (op.cit. Josipa Lisac & Karlo Metikoš). Opasno se zaoštrila situacija u poslednjih 2-3 sata. Ja sam pre 2 sata otišao u malu vožnju, čisto da sve doživim "iz prve ruke" i bilo je kao da sam u najnovijem filmu Lars Von Triera - omiljenog Undovog foliran.... uuups, režisera! Jebateled, ponidijak je, a na ulici jedva da sretneš neki automobil! Još sam naleteo na neku muziku na WQXR (klasična muzika) koja je bila onako - baš filmska, kao nekakav soundtrack za Melancholia, Part Two! Kunem vam se, zaista sam tripovao dok sam vozio kroz onaj vetar i kišu i svu onu pustinju, da zapravo gledam početak nekog filma... ono dok još ide špica... svud unaokolo polomljeno granje, kojekakvi otpaci, kese, kante, kutije, odlomljeni saobraćajni znaci, semafori koji se opasno ljuljaju iznad tebe... te mrtvi četnici....(otkud pa oni?)... i simfonijska muzika koja zvuči krajnje napeto, gotovo kao soundtrack za neki horror film! Svako malo mi zatreperi "žarulja na sijalici" (baš sam jak u srpskohrvatskosrpskom), pa je u sledećih 4-5 sati moguće svašta. Supermarketi zatvoreni. Banke takodje. Zatvorena srca. Zatvoreni ljudi. I žene. Zatvoreno sve. Zakopčano do grla. Von Trier bi dupe dao da može danas da snima po Gradu. Dao bi i Tarkovski, ali ga nema.
BTW, probudio sam se jutros pre zore (negde oko 4 ure) i iskopao film "Stalker" koji sam na miru odgledao - svih 2 i po sata. Baš mi je legao, samo tako! Ah taj Tarkovski, nanu li mu naninu! Na prste jedne ruke mogu zbrojati reditelje koji imaju ili su imali taj nekakav nadrealni, metafizički, neizreciv dar da ti pomere DUPE! Pa se ti onda misli...
Uz Tarkovskog tu su - za mene (dakle, potpuno subjektivna meditacija) - Dassin, Welles, Godard, Truffault, Kurosawa, Bergman, Kubrick i naravno Von Trier.
Dobro, prsti dve ruke.Svih devet. I to je to!
Ako bi se gledao još i dar za komediju (često crnu!) onda bih tu obavezno dodao Fellinija i Woodyja.
Ne kažem da je svaki film koji su dotični snimili odličan. Dapače, bilo je tu silnih promašaja, vrste žešće... ALI, ono po čemu ih pamtimo su genijalna ostvarenja koja su nas nagonila na razmišljanje, premišljanje, koja su nas pomerila iz težišta i postavila pred nas gomilu pitanja na koja nikada nećemo moći odgovoriti...
4) Naravno, kao što sam i nagovestio - PROSRO SAM SE! Tj. počeo da lupetam. A vitar puuuuuuuše, a vitar puše! Zlokobno zvuči, a još i ovo konstantno treptanje svetla! Treba mi REŽISER sa IDEJOM - koliko VEČERAS! Ovakva scenografija se neće ponoviti za možda generaciju-dve. Golema šteta je ovo ne iskoristiti.
Auuuuuuuuuuuu! Ovo opasno zavija, braćo (i sestro Moira!).